Slavonka, oh da - prosla sam ja isto sa starijom. Ta se nije mogla iskljuciti do svoje 3-ce godine. Jela je svakih sat vremena, ali doslovce i po danu i po noci, bila sam sama u bijelom svijetu i nisam imala ni muza (koji je radio taka posao da je bio trajno odsutan) ni svekrvu niti mamu da mi pomognu, apsolutno je sve bilo na meni. Sjecam se jednog jutra kada sam u 3 ujutro sjedila na kuhinjskim stepenicama, gledala u kuhinju u kojoj je bilo cijelo more bocica za oprati i sterilizirati (a nisam stizala zbog bebe), dijete vristi u sobi, a ja sjedim i ronim gorke suze. Mislim da se u tom momentu vec nekoliko dana nisam bila istusirala niti pocesljala, dosla sam do faze kada sam sazaljevala samu sebe pa onda do faze kad sam lagano otisla na zivce - tremor, sumovi u usima, nagle navale hladnog znoja, aritmija srca, gubljenje teka... doktor mi je cak propisao Valium (kojeg nisam pila jer tako izdrogirana kako bih se brinula o djetetu!?). Cak i kad je pocela hodati, bez obzira sto sam ja sa njom stalno bila na zraku (imala u to vrijeme 45 kg), opet se budila po noci, a sa dnevnim spavanjima prestala je sa godinu i 3 mjeseca - bila je kao na mlazni pogon, a ja bez volje za zivot.Ali - prezivjela sam (jest da su mi danas zivci malo tanji ). Cak sam sa njom isla kod djecjeg psihologa koji mi je rekao da se jedno dijete u 10 rodi takvo i da samo moram izdrzati - yeah right! SAMO (i kud bas meni!?)! Uz sve to, posvuda sam ju morala vuci sa sobom - u nabavku (u trgovini mi je bila nocna mora), u banku, na postu, registrirati auto, kod ginekologa i to po vrucini od 70 stupnjeva na suncu i 99%-tne vlage... Uf, kad se samo sjetim! Madjutim, negdje oko njene 3-ce godine, sve je nestalo skoro pa preko noci. Pretvorila se u predivno pametno dijete, jos uvijek zivo, ali drago i milo. Ne daj se, svemu dodje kraj i cuvaj zdravlje i zivce zbog bebaca koji dolazi . Sretno! Mozda ce ti biti lakse kad znas da nas ima tu koji smo sve to prezivjeli.