Joj žene, čitamo vas i MM i ja... svatko na svom poslu i tješimo se kako nismo jedini i da ćemo preživjeti. Teško je. Ni mi nemamo nikoga blizu od baka ili nekog da nam pomogne, pa se MM i ja krpamo sami. On je znao doći kući s posla, a u pidžami, nisam se umila, oprala zube, nepočešljana, nisam stavila koricu kruha u usta jer ovaj nije ušutio od kako sam se digla. Samu sebe sam zvala - žena iz pećine. Užas. Najgore mi je što se ja osjećam ponekad kao loša majka jer moje dijete ne želi da ga diram, i još gore što ja ne znam kako da ga utješim i što da napravim kada se on tako dere.