Evo me opet nakon malo više od mjesec dana, samo što sam ovoga puta pročitala cijeli topic i došla do zaključka da tu nema pomoći ni recepta. I odlučujem se prepustiti sudbini.
Iza nas je jedan od najgorih tjedana, kad sam mislila da ne može gore, može. Noć nam počinje oko 21 i do nekih pola noći probudi se u prosjeku svakih 45 minuta (+- 15 minuta). Od pola noći do sitnih sati (noćas do 5) krene buđenje svako malo, nekad i nakon jedne minute, nekad nakon 5 minuta. Nekad se razbudi i želi se igrati i družiti, nekad se samo uspava (na par minuta pa sve iz početka). Od jutarnjih sati do jutra (8-9) odspava relativno dobro, recimo barem po sat vremena. Ja sam zombi odavno, sad jedva funkcioniram, moj MM je to postao.
Razmišljala sam o ukidanju noćnih podoja, ali kako to izvesti bez da ukinem dojenje, a to ne želim? Razmišljala sam da ju krenem stavljati u njen krevetić, pa da ju navečer uspavljujem bez sike, ali...jednostavno nemam energije trenutno za to (spada u red vrlo glasnih i upornih urlatora).

I nakon iscitavanja ovog topica, skontala sam da je ona još mala u odnosu na one koji su svoje probleme riješili (sad će 11 mj.) i da moramo izdržat još neko vrijeme. I da se ne smijem toliko pilati, već prihvatiti da dijete ne spava i da mi noću (ili uopće) ne spavamo pa se možda oduševim kad se dogodi koji sat sna. U prednosti sam pred mnogim forumašicama jer imam obje bake na raspolaganju pa kad mi se krene mantati pred očima, imam kamo.

I još nešto - imam osjećaj da moje intervencije tu ne bi puno pomagale, kad bude spremna, bit će, samo joj trebam vjerovati i pratiti njene signale.
Bit će teško, skočit ću još koji put po utjehu, ali do daljnjeg - ne spavam i to mi je furka

Ali moram i primijetiti da je rasprava na ovom topicu prije godinu, dvije bila puno življa i da je bilo dosta mama nespavača. Spavaju li novi klinci bolje ili su nove mame nespavača umornije?