Moj prvi sin je bio iznimno zahtjevna beba! kad se samo sjetim kasnovečernjeg odlaska na spavanje, pa onda sat vremena nunanja da zaspi dok smo svi moralai hodati po trepavicama jel ga je i najmanji šum opet nanovo razbudio, pa onda buđenje po noći za jelo pa opet pola sta nosanja da se podrigne, pa onda uspavljivanje i tako iz dana u dan!! kako je s vremenom rastao nije više bilo nosanja da zaspi, noćnoh hranjenja i podrigivanja, al zato je bio ovisnik o flašici, pa se znao sto puta buditi da mu damo piti! onda jednog dana rekosmo dosta, preselili ga u svoju sobu u svoj krevet ( a i zbog toga jel je mali braco bio na putu, pa tako da se malo navikne prije nego beba dođe ). Maknuli i flašicu pa su i prestala noćna napajanja, al još uvijek je tražio da netko bude s njim da zaspi, što je znalo trajati i sat vremena!! Taman kad se sve to malo stabiliziralo i ostali smo na samo 5 min. ležanja kraj njega, stigao nam je mali braco!!
Ja sva nadobudna i čvrsta u odluci kako si to više neću dozvoliti, pa tako braco nije imao ni dudu ni flašu, a i sa negdje 4 mj. starosti smo ga priviknuli da se sam zaspe!!S vremenom premijestili i mlađeg bracu u sobu sa starijim!! Mojoj sreći nikad kraja!!

Sve dok jednom u starosti od dvije godine mali braco nije bio opako bolestan sa vrlo visokom temperaturom, a s obzirom da sam prošla kalvariju sa temperaturama od starijeg, stavila sam te dvije noći, mlađeg da spava s nama kako bi ga imala na oku!!

I šta da vam kažem, te dvije noći su me stajale noćnog mira!! Naime mlađi se sad uredno svaku noć došulja u naš krevet!!

A i odvikavamo ih od noćne pelene, tako što ih jednom budimo po noći da pišaju!!

Ukratko, moj san bay bay!!

Al kako su sve mame rekle, to su samo faze, i to će proći!!
Spavat ću kad budem stara!!