Citiraj rehab prvotno napisa Vidi poruku
Joj Apri, sve ja to znam, ali... "Teoretski lepo zvuči, malčice je drugačije u praksi". Meni ne treba ništa tijekom dana. Ne moram ni sjesti, ni jesti, ni piti, ni pušiti, ni gledati tv, ma ne treba mi ni minuta vremena za sebe, ništa mi teško ne pada kad je dobra noć iza nas. Ali kad ustanem umornija nego što sam legla, stvarno je teško i preteško. Svako dijete me treba na svoj način, beba od preko 10 kg bi se non stop nosala, starije dijete traži svoj komadić pažnje kad dođe iz vrtića, a meni se muti pred očima i tu sam, a kao da nisam tu. Ma uostalom, već sve znate, sve smo to prošle i znamo da će jednom (i prebrzo ) proći. Nema se tu ništa nova dodati. Mogu samo doći na forum i izbaciti to iz sebe nekome tko zna kako je.
ne moraš meni o teoriji

moje prvo dijete se budilo 30 do 40 puta tijekom noći
kada su me prijateljice nagovarale na drugo, rekle su: ma ne boj se, drugo je uvijek drugačije!
i bilo je.... 60 buđenja tijekom noći.
zna se i da sam padala i da sam završavala na hitnoj i svašta.

ali, sada vidim da ipak nisam prihvaćala ovo što sam sada gore napisala.
a ne prihvaćaš ni ti
jer ne bi rekla kako ti danju ne treba ništa

djeca ne razumojeu da bismo mi htjeli imati noć za odmor, što njih briga.
i rijetke su idealne situacije ko u američkim filmovima, gdje djetetu pročitaš priču, poljubiš rumeni obraščić, ostaviš upaljenu lampicu, kažeš laku noć i pritvoriš vrata.

treba, dakle, cijela 24 sata prihvatiti ravnopravno.
i odmarati kad god dijete odmara.
bez obzira koje doba dana to bilo.

nije dijete briga, niti ga treba biti, to što ti trebaš skuhati, pospremiti, oprati...
roditeljstvo je ipak naša odgovornost.

(nije da solim pamet, been there, ali vidim gdje sam griješila i sada si tek osvještavam mnoge stvari)