Ne mogu vise ne spavati!

[apricot]

Baš ti hvala! Skoro sam poželjela raditi na drugom.

gle, moraš i sebe malo pogledati

ja, zapravo, nikako nisam mogla imati djecu - spavače
jer sam ja histerikus koji nikada ne spava
a ako i odlučim spavati, moram imati idealne uvjete: mrak, tišinu, prozračenost prostorije, određeni stupanj vlage...

znači, ja sam ta koja je zapravo djeci nametnula tu svoju koleričnost
izdržali smo!
sa 4 godine je i mlađi počeo spavati cijelu noć
i sada više nema tih problema

da je bilo strašno - bilo je
da je prošlo - prošlo je

vjerujem da je ostavilo i neke posljedice, ali tko mi je kriv kad sam sama sebi išla unuke rađati
trebala sam početi sa 25, pa bih sve to lakše podnijela

[Sumskovoce]

gle, moraš i sebe malo pogledati

ja, zapravo, nikako nisam mogla imati djecu - spavače
jer sam ja histerikus koji nikada ne spava
a ako i odlučim spavati, moram imati idealne uvjete: mrak, tišinu, prozračenost prostorije, određeni stupanj vlage...

ovo je i meni palo napamet. Kako sam spavalica žestoka, protivila sam se misli da su mi djeca nespavači. I nisu, spavači su, ali u vrijeme kad se njima spava.
Moja djeca idu spavat oko 22, čak i 22:30, spavaju do min 9:30 ujutro, max do 11 (kao danas)
Po danu odgrme još 2 i pol, do 3 sata sna.
Ako im pokušam razmijestit raspored, postane kaos.

A za vrijeme mučenja sa spavanjem, uvijek sam govorila da je insomnia stara metoda torture - što i je - prava tortura

[Zuska]

gle, moraš i sebe malo pogledati

ja, zapravo, nikako nisam mogla imati djecu - spavače
jer sam ja histerikus koji nikada ne spava
a ako i odlučim spavati, moram imati idealne uvjete: mrak, tišinu, prozračenost prostorije, određeni stupanj vlage...

znači, ja sam ta koja je zapravo djeci nametnula tu svoju koleričnost
izdržali smo!
sa 4 godine je i mlađi počeo spavati cijelu noć
i sada više nema tih problema

da je bilo strašno - bilo je
da je prošlo - prošlo je

vjerujem da je ostavilo i neke posljedice, ali tko mi je kriv kad sam sama sebi išla unuke rađati
trebala sam početi sa 25, pa bih sve to lakše podnijela

Mislim da si u pravu! Prije godinu dana mrzila sam djecu, susjede, pse i vozila u ulici koji su je budili danju, stalno je kmečala, ja sam je stalno uspavljivala, a nju je budio svaki k.
A ja sama nisam nikad po danu spavala (nije da nisam pokušala), u ovih 17 mjeseci mi je to uspjelo jednom, nakon čega sam bila ukomirana, a najgora sjećanja iz vrtića su mi ta dnevna spavanja, odnosno moja buljenja u strop. Do pred 3 godine mogla sam danima ružit bez da konkretno spavam, a i ovo kvazi spavanje od nekih 6 sati, ako je ispod desetak buđenja, mi nije toliko iscrpljujuće.

I sad bih ja htjela da mi dijete bude spavač

A sad zaozbiljno, svi mi trebamo san, netko više, netko manje, bez toga ne funkcioniramo. Biti nadrkani zombie nije baš roditeljski i partnerski ideal..

I sad kad razmišljam o drugom djetetu, tješe me ljudi koji kažu da im je drugo dijete bilo bolje od prvog. I onda ti spomeneš 60 buđenja...akh.
Jer da mi netko kaže da će se ponoviti ta godina bebstva koju sam prošla...smo prošli...ili da će biti još gora... ne znam...
I da, da mi se 40 buđenja nije događalo....ja bih mislila da neke majke pretjeruju.

A o godinama...ne osjećam tako.
Možda imam mrvicu manje energije, ali imam malo više srca i puno više mozga nego kad sam imala 25. I tada bih bila u filmu da zbog bebe propuštam hrpu toga, a sad mi je taj film super jer znam da je sve to što propuštam precijenjeno