moja je urlala ko sumanuta od 3. do 11. mjeseca zivota (do 3. mjeseca se tak fino vozila, da me taman bila navikla da mogu s njom gdje hocu i kad hocu). onda sam se, nakon preko nekoliko strahovito stresnih voznji gdje sam mislila da ce se ugusiti, prestala voziti u autu i isla svugdje prijevozom. tad mi je kahna, jednom kad sam se zalila, rekla da je i njezina helena tako, pa sam ju pitala kako je to rijesila. kaze da je s njom doma razgovarala u stilu 'vidim da ti se ne svida, ali kad smo u autu se svi vozimo vezani' i jos tako par lijepih recenica gdje je sve objasnjeno. i ja reko--nis me ne kosta da i ja probam. prvi put kad sam joj to rekla, urlacina na n-tu. aha, mislila sam si, right, sigurno ce me poslusati. drugi put--nema vise plakanja . prestalo kao rukom odneseno. bila sam u soku, ali sam odmah prihvatila novonastalu situaciju