Još jedan argument sa drugim stajalištem. Neka djeca prolaze lakše, a neka teže period adaptacije nakon poroda. Svrha je kod djeteta razviti dobru samoregulaciju. Prevedeno : sit sam, presvučen sam, umoran sam, ništa me ne boli, mama će mi malo pomoći i ja ću zaspati. Djeca sa lošijom samoregulacijom trebaju dodatne podražaje da se umire i zaspu, npr. beskonačno nosanje i ljuljuškanje, vožnju u autu, bijele šumove i sl. Ako roditelji prečesto koriste takve metode za smirivanje i uspavljivanje djeteta stvara se začarani krug, dijete se ne može umiriti bez dodatne količine podražaja (dakle ispunjene fiziološke potrebe i majčina blizina nisu dovoljni), samoregulacija se ne razvija kako treba i stvari često postanu sve gore.