Znam kako ti je, suosjećam potpuno. Mislim da je to jednostavno od djeteta do djeteta. Moja starija je točno kad i tvoj mališa počela raditi frku sa 8 mjeseci. Do tada je spavala super. Nisu bili ni zubići problem, niti grčevi, ništa fizološki. Jednostavno je odlučila od 8 mjeseca života pa do 2 godine buditi nas svaku noć, ali svaku. Ne želim te ustrašiti, uopće ne znaći da će tako biti i kod tvog mališe, ali kod nas je bilo pakleno. Mlađi pak spava ko top. Rituali su isti, čak sam i nervoznija i vše pod stresom nego što sam bila kad je mala bila jedinica, tada je sve bilo podređeno samo njoj i skakala sam na svaki i najmanji kme, odmah tješila, odmah gledala što je, nije li joj nešto, nosala do iznemoglosti i slično.
Sad kad razmislim možda je i to bio problem, a možda i nije, nego jednostavno takva beba, odnosno dijete. No, ona je pak za razliku od brata bila preko dana savršena beba, valjda nikad nije niti zacendrala, toliko uravnotežena, puna neke mirnoće i zadovoljstva, a noć, katastrofa. Mali je pak preko dana nemoguć, stalno ali stalno dreči, stalno nešto hoće, a mama više ni sama ne zna šta, ali noći su divne.