Ne mogu vise ne spavati!

[Zuska]

uvijek izvucem i jos malo lezim, ne pomicem se nekih 5-7min i onda zbrisem, ali evo njega za 15min

ma nista ad, na to ni ne pomisljam. ne mislim ga "na prevaru" dobit da spava. trebala bi mozda neku rutinu uvest vec, ha? Tad i tad se ide spavat poodne i da ustrajem u tome makar ga uspavljivala satima? Ne znam vise.

I ovo sto curke vi gore kazete, spavali smo tako, on samnom u krevetu i samo uvalila sisu kad je bilo "kme", ali jadan kindic zjapi prazan a tako je divan da mi zao :D bojim se da se ne navikne i sta onda, do skole ce spavat s mamom..

Ah, ti mitovi i legende.

Prvo, djeca na AD-u ne spavaju bolje od dojene, kao što ni dojena ne spavaju bolje od one na AD-u. Neka djeca jednostavno spavaju bolje, neka ne, neka znaju sama zaspati kad se noću probude, neka to uče mjesecima. Neka djeca trebaju manje, neka više sna. Neka djeca spavaju lagano i budi ih svaki šum, neka spavau od rođenja. Neka spavaju dobro prva 3-4 mjeseca, pa se, nakon skoka u razvoju (mozga) počnu buditi stalno... Nekima to traje par dana, nekima par mjeseci, neka djeca nauče spavati do 2., a neki do 3. godine itd.

Jednostavno moraš prihvatiti to da imaš takvo dijete. Ne postoje čarobni recepti, jednostavno njegov mozak mora sazrijeti, a kad će se to dogoditi, ne zna se.
Rutina - s 3 mjeseca je premali. Slušaj njega, slijedi njegove potrebe, daj mu cicu kad god hoće, rutina će doći sama od sebe, kasnije, prepoznat ćeš je.

Neka spava pored tebe, bebi je mjesto kraj mame, mami je mjesto kraj bebe.

Tek ima 3 mjeseca!
Dobra vijest je da će jednom naučiti spavati, a loša vijest je da to može trajati još dugo. Pripremi se da će to trajati i nemoj očekvati da ćeš spavati (pa ako počneš spavati, super). Ne obaziri se na tuđe priče i hvalisanja kako njihove bebe spavaju. Ne uspoređuj. Jednostavno, što prije prihvatiš to da imaš lošeg spavača i da je to tako neko vrijeme, bit će ti lakše.

Ne solim ti pamet, govorim iz iskustva. Prvih godinu i pol je bilo strašno, pisala sam očajne postove, čitala knjige, nema što nisam.... Buđenja danju svakih 15-20 minuta na svaki šum, noću isto tako. Mozak mi je bio spržen, leđa ukočena... Kad je bila spremna počela je bolje spavati. I dalje ne prospava noć, evo, noćas je bilo barem 5 buđenja, ali to je fantastično spram onoga što je bilo. Nekad se probudi samo jednom, o tome sam mogla samo sanjati.

Dakle, proći će, slijedi bebine potrebe, nemoj je dresirati, jednostavno odgovaraj na njene želje, nosi ju, nunaj... bebe se ne mogu razmaziti, to su bapske priče.

Gle, na porodiljnom si, beba ti je prva, sve ostalo ostavi...ima vremena za sve. A bebinih godinu dana traje samo godinu dana, jednom u životu. Ja imam ptsp od njene prve godine, ne samo zbog nespavanja, ali svejedno me pere neka sjeta i nostalgija. Uživaj, čak i u teškim trenucima. Shvatit ćeš kasnije.

[zekana]

Ah, ti mitovi i legende.

Prvo, djeca na AD-u ne spavaju bolje od dojene, kao što ni dojena ne spavaju bolje od one na AD-u. Neka djeca jednostavno spavaju bolje, neka ne, neka znaju sama zaspati kad se noću probude, neka to uče mjesecima. Neka djeca trebaju manje, neka više sna. Neka djeca spavaju lagano i budi ih svaki šum, neka spavau od rođenja. Neka spavaju dobro prva 3-4 mjeseca, pa se, nakon skoka u razvoju (mozga) počnu buditi stalno... Nekima to traje par dana, nekima par mjeseci, neka djeca nauče spavati do 2., a neki do 3. godine itd.

Jednostavno moraš prihvatiti to da imaš takvo dijete. Ne postoje čarobni recepti, jednostavno njegov mozak mora sazrijeti, a kad će se to dogoditi, ne zna se.
Rutina - s 3 mjeseca je premali. Slušaj njega, slijedi njegove potrebe, daj mu cicu kad god hoće, rutina će doći sama od sebe, kasnije, prepoznat ćeš je.

Neka spava pored tebe, bebi je mjesto kraj mame, mami je mjesto kraj bebe.

Tek ima 3 mjeseca!
Dobra vijest je da će jednom naučiti spavati, a loša vijest je da to može trajati još dugo. Pripremi se da će to trajati i nemoj očekvati da ćeš spavati (pa ako počneš spavati, super). Ne obaziri se na tuđe priče i hvalisanja kako njihove bebe spavaju. Ne uspoređuj. Jednostavno, što prije prihvatiš to da imaš lošeg spavača i da je to tako neko vrijeme, bit će ti lakše.

Ne solim ti pamet, govorim iz iskustva. Prvih godinu i pol je bilo strašno, pisala sam očajne postove, čitala knjige, nema što nisam.... Buđenja danju svakih 15-20 minuta na svaki šum, noću isto tako. Mozak mi je bio spržen, leđa ukočena... Kad je bila spremna počela je bolje spavati. I dalje ne prospava noć, evo, noćas je bilo barem 5 buđenja, ali to je fantastično spram onoga što je bilo. Nekad se probudi samo jednom, o tome sam mogla samo sanjati.

Dakle, proći će, slijedi bebine potrebe, nemoj je dresirati, jednostavno odgovaraj na njene želje, nosi ju, nunaj... bebe se ne mogu razmaziti, to su bapske priče.

Gle, na porodiljnom si, beba ti je prva, sve ostalo ostavi...ima vremena za sve. A bebinih godinu dana traje samo godinu dana, jednom u životu. Ja imam ptsp od njene prve godine, ne samo zbog nespavanja, ali svejedno me pere neka sjeta i nostalgija. Uživaj, čak i u teškim trenucima. Shvatit ćeš kasnije.

Zahvale i iz mog "kuta"

[littletunafish]

Rutina - s 3 mjeseca je premali. Slušaj njega, slijedi njegove potrebe, daj mu cicu kad god hoće, rutina će doći sama od sebe, kasnije, prepoznat ćeš je.

ma ja bih se samo na ovo nadovezala. ne treba uvoditi rutinu oko jela, neka papa kad hoće (dok samo doji).ali imati rutinu oko odlaska na spavanje i nekih dnevnih aktivnosti se isplati, makar to na početku izgledalo kao kaos, a ne rutina.
mi smo nadošli već sa 5 mjeseci na točno određeno vrijeme kad ide leći, kad je gladan itd. poremeti se to svako malo, ali benefit je da npr. znam kad krene kenjkat oko 9 ujutro da ga ništa ne boli, nego mu se spava. i znam da se npr. do 1 moramo vratiti iz šetnje ako ne želim da spava u kolicima popodne.
e nekad to nije 9 nego 8.30, ili nije 13h, nego 12 ili 14, ali sve u rasponu sat vremena je rutina.

a što se tiče rutine dnevnih aktivnosti, moje dijete je ljetos ko pas kad mu preskočiš šetnju počeo cviliti oko 10 ako nismo bili na plaži

[ekoi]

[QUOTE=littletunafish;2497838]ma ja bih se samo na ovo nadovezala. ne treba uvoditi rutinu oko jela, neka papa kad hoće (dok samo doji).ali imati rutinu oko odlaska na spavanje i nekih dnevnih aktivnosti se isplati, makar to na početku izgledalo kao kaos, a ne rutina.
mi smo nadošli već sa 5 mjeseci na točno određeno vrijeme kad ide leći, kad je gladan itd. poremeti se to svako malo, ali benefit je da npr. znam kad krene kenjkat oko 9 ujutro da ga ništa ne boli, nego mu se spava. i znam da se npr. do 1 moramo vratiti iz šetnje ako ne želim da spava u kolicima popodne.
e nekad to nije 9 nego 8.30, ili nije 13h, nego 12 ili 14, ali sve u rasponu sat vremena je rutina.

Ovo debelo potpisujem!
iako se čini da beba od 2, 3 mj. ne kuži šta ide kad, ako neku radnju ponoviš sto puta na uglavnom isti način i tako iz dana u dan, beba to počinje prihvaćati. U početku se čini kao da nema nikakvih rezultata ali ako ste dosljedne, malo po malo vidjet ćete da to ima smisla. bebe kuže puno više no što mi mislimo.

S prvom bebom bila sam totalno neiskusna, ekstremni nespavač i danju i noću, na cici stalno, samostalno spavanje po 15 min, spavanje na cici i na rukama po sat i dulje. Noći katastrofa, skoro sam pukla, trajalo je to tako do njenog 4. mj. A onda sam rekla sad je dosta i uvela dnevnu rutinu. Malo po malo, počela je spavati sve dulje a sa 6 mj. je već spavala noć u komadu a po danu 2 puta po oko sat i pol 2.

Sa drugom bebom sam imala rutinu od 1. dana. Vuče gene valjda prema nespavaču, isto sam imala dane i noći za poludit, kao i njena seka pa fala bogu da sam imala tu rutinu od početka tako da smo najgore izbjegli. Rutina pomaže da točno znaš kada joj se spava, kada je gladna a kada joj je samo dosadno i želi zabavu ili nošenje.
Rezultat je toga da i beba sama prepoznaje svoje potrebe pa kad je stavim naveče u kindač ona sama osjeća pospanost i zaspi sama jer zna kada nastane mrak a ona je prethodno okupana, nahranjena, pomažena i opuštena, nema šta drugo nego zaspati. sada mi se budi 2-3 puta tijekom noći, spava 10 sati i ja sam s time zadovoljna.