 |
|||
bit ćeš odmornija kad kreneš na posaoXENA prvotno napisa
Uf, ja se vraćam na posao za dva mjeseca a Sarica puni godinu dana i još uvijek se budi noću svaka dva sata ili svaki sat
Dok sam doma još uvijek hendlam takav ritam ali kad krenem raditi čisto me strah
Očito sam rodila nespavaća
Ne planiram ukidati dojenje još, sumnjam da bi nam to i pomoglo
Pretpostavljam da govori iskustvo. Kako?
pa lijepo
radiš, ali možeš u miru na zahod, možeš u miru pojesti, ne trčiš osam sati ni za kime, možeš porazgovarati s odraslima što je meni puno značilo...
meni je posao bio kao wellness
a nije da je lagan i bez odgovornosti
s tim da su moja djeca bila najgori nespavači koji su se uopće mogli roditi: kći se budila do 40 puta tijekom noći, a sin i do 60
u nekom trenutku sam bila rekla kako bih potpisala da cijeli život imam samo pola sata u komadu
eto, došlo je i to
i, ne... ne sjećam se tih noći sa sjetom
to su najgore traume mojega života
[QUOTE=apricot;2548221]pa lijepo
radiš, ali možeš u miru na zahod, možeš u miru pojesti, ne trčiš osam sati ni za kime, možeš porazgovarati s odraslima što je meni puno značilo...
meni je posao bio kao wellness
a nije da je lagan i bez odgovornosti
s tim da su moja djeca bila najgori nespavači koji su se uopće mogli roditi: kći se budila do 40 puta tijekom noći, a sin i do 60
u nekom trenutku sam bila rekla kako bih potpisala da cijeli život imam samo pola sata u komadu
eto, došlo je i to
i, ne... ne sjećam se tih noći sa sjetom
to su najgore traume
Po struci sam odgajatelj!!!
Posljednje uređivanje od matahari : 07.01.2014. at 21:48
[QUOTE=matahari;2548372]pa lijepo
radiš, ali možeš u miru na zahod, možeš u miru pojesti, ne trčiš osam sati ni za kime, možeš porazgovarati s odraslima što je meni puno značilo...
meni je posao bio kao wellness
a nije da je lagan i bez odgovornosti
s tim da su moja djeca bila najgori nespavači koji su se uopće mogli roditi: kći se budila do 40 puta tijekom noći, a sin i do 60
u nekom trenutku sam bila rekla kako bih potpisala da cijeli život imam samo pola sata u komadu
eto, došlo je i to
i, ne... ne sjećam se tih noći sa sjetom
to su najgore traume .........
Po struci sam odgajatelj!!!
A ja medicinska sestra tako da ništa od wellnessa
joj umirem od smijeha na ovopa lijepo
radiš, ali možeš u miru na zahod, možeš u miru pojesti, ne trčiš osam sati ni za kime, možeš porazgovarati s odraslima što je meni puno značilo...
meni je posao bio kao wellness
a nije da je lagan i bez odgovornosti
s tim da su moja djeca bila najgori nespavači koji su se uopće mogli roditi: kći se budila do 40 puta tijekom noći, a sin i do 60
u nekom trenutku sam bila rekla kako bih potpisala da cijeli život imam samo pola sata u komadu
eto, došlo je i to
i, ne... ne sjećam se tih noći sa sjetom
to su najgore traume mojega života
vidiš, meni je upravo obrnuto
od kad radim po cijele dane ne da sam umorna, nego crkavam od umora
noćima se spavam jer se eto, dijete budi milijun puta, u 6.30 kad mi zvoni budilica dođe mi da je razbijem od muke
Na poslu ne funkcioniram, nikako. Jedva znam kako se zovem. Tek negdje oko 11-12 kad prođe umor od noći počinjem normalno funkcionirati. Onda dođem doma s posla, u 5, i sama (uglavnom) hendlam njih dvije do 'spavanja'. S tim da od kad radim ova mala je nemoguća, i danju stalno visi na sisi. Onda se borim s njima da odu spavat, a izborim se nakon 10, jer jer njima očito prekratko ono vrijeme koje provodimo skupa pa ne žele ić spavat (ova manja ima parolu - neće pavati, mama papa) (jer kad se ujutro bude mene nema)
I tako, svaka noć nova muka
Sad smo tjedan dana na odvikavanju od noćnog dojenja. I, da, ponekad plače, ja je grlim i tješim ali sisu ne dam. Nikad nisam mislila da ću dopustit djetetu da plače zbog toga, ali k vragu, nema druge opcije, ili cjelonoćno nasisavanje ili normalna mama. Nema trećeg
Zadnje 2 noći se probudila samo 3-4 puta. I nije plakala, samo negodovala. Ja se osjećam ko da sam bila na wellnessu, čak nisam ko zombi
osim toga, ja sam imala fenomenalnu ekipu na poslu
svaki radni dan je bio ko mali maturalac
i kod mene
baš ko maturalac, ili, bolje rečeno, povratak s maturalca uz mamurluk i tako to lol
nekad u pauzi sjednem s ekipom na kavu, i one si lijepo časkaju, smiju se, a ja jedva pratim šta se događa, oči mi se zatvaraju :rolleyes:
ovo bih mogla opisati kao stanje trajnog mamurluka, ono kad ti nije jasno što se točno događa oko tebe...
Ajme apri
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom