Iako mi je sto puta koma ujutro se ustati iz kreveta stvarno sam se nekako navikla na milijun buđenja. Strgana jesam, zakočena isto tako ali stalno si mantram da ce to uskoro proći i da cu onda zaliti sto je tako brzo prošlo.
Sad mogu sama sebe malo demantirati- neću zaliti sto je brzo prošlo, tako se danas osjećam- probudila se noćas sigurno 10-ak puta, cvili, cmuže, buni se, aaaaa. Pola noći provela je na cici. Osjećam se kao da me vlak pregazio a u glavi bubnji