ja sam imala pokušaj odvikavanja od noćnog prije par dana...plakao je ravno 30 minuta...stao bi na trenutak rekao cica am am i kad bi vidio da neće dobiti počeo bi plakati dalje..
ustvari krivo se izražavam - on nije plakao - on je urlao!!!! Ja sam ga tješila i nosila i mazila, ali ništa...i i tako sam na kraju lijepo odustala, dala cicu i zaspao je u roku pet minuta!
Uglavnom, ja ne mogu izdržati taj plač jer to nije plač, to je urlanje bacanje lupanje rukama i nogama...
a ja sam stvarno na izmaku snaga, počela sam griješiti na poslu, osjećam se iscrpljeno do kraja..
i još nešto, to nacicavanje je postalo takvo da noću ne samo da cica nego mi drugom rukom rovari po drugoj cici i razbudi me totalno. LUDA SAM!!!
Svaka čast vama koje ste to izdržale, ja ne znam kako ću...