Evo i nas u ovom klubu. Mi ne spavamo već tri mjeseca. Tri!!!Do 3. mjeseca spavala je "ko beba", s 1-2 buđenja za podoj.Od tad pa do dana današnjeg(6mj.+4dana) - kriminalno! Dakle, nama nije veliki problem uspavati se navečer kad ju stavljamo spavati. Oko 20h stavimo ju u krevetić, malo ju držimo za ručice, i ona zaspe unutar 5 min(btw. tako je i s dnevnim spavanjima; 1-2 puta po 1h). I taj prvi dio večeri (2-3 sata, do nekih cca 22h) ona spava ok. ALI tada se naglo budi(svaki put, kao da ima u glavi alarm koji ju tad prene) i plače...nemoguće ju je uspavati opet i moramo ju malo nositi, pričati sa njom, jedno barem pol sata da bi opet nekako usnula(uglavnom na cici). I tad kreće noćna mora...Ciklusi koji traju oko 1h unutar kojih se izmjenjuje buđenje, cendranje, nacicavanje, pa napokon spavanje(koje traje oko 30min., rijetko više). I tako, ženice moje drage, već tri mjeseca, bez ikakvih pomaka nabolje, pa makar i dan, dva...!!!
Isključivo dojimo, s tim da smo počeli uvoditi polako voće i žitarice. Zubići nam još nisu niknuli, iako ona dosta slini(ali tako je već mjesecima), i desni su zadebljane i bijele. Ok, sad je vjerovatno i do zubića(mislim si). Do prije mjesec, dva mislila sam da je regresija...Pa neko vrijeme da je tjeskoba odvajanja...Mah, nema dijagnoze koju nisam postavila...ali ona uvijek isto.
Ne moram vam uopće govoriti kako sam šokirana izdržljivošću svog organizma!!Da mi je netko rekao da će spavalica poput mene izdržavati na 10 sati iscjepkanog sna (- tjedno!!) rekla bih da je pošizio totalno. Jedino me užasno muči jer znam da bih drugom djetetu(sinčić 2god i 9 mj)bila mnogo bolja i strpljivija mama da sam naspavana

Isto si ne znam pomoći, nego čekam, evo, da prođe