Zuska, hvala ti na postu

Svega sam toga ja svjesna, vidim koliko je uzbuden novim dostignucima, vidim da vise ne moze spavati na trbuscicu, jer cim mu koljena dotaknu podlogu pocne puzati...
Grlim, dojim, ljuljuskam, ljubim...
Nocas smo uspjeli uhvatiti dva sata tako da je spavao na meni.

Ali kad se potrefe dva tjedna sa grozomorno puno budenja, nakon mjeseci sto nisam uspjela odspavati 3 h u komadu, eto, konacno i ja dodoh da se pozalim, iako vec dugo koketiram sa ovom temom.

Ma necu ga "dresirati". Kako bih i mogla kad vidim koliko sretan bude kad zna da ide spavati, da ce dobiti cikumiku, pa se onako umoran pocne smijati jer zna sto slijedi .

Samo kukam u nadi da ce sljedeca noc biti malo bolja, da utjesim mame koje skicaju ovu temu, a jos mogu

Btw i kod nas je noc sa samo 5 budenja laka i ugodna.