evo da se i ja malo pojadam...
isto sam na izmaku snaga.. jutros budne od 5 - opet.
zadnje vrijeme spava kod mene u krevetu ( ima 9 i pol mjeseci ). tu losu naviku je stekla kada je bila bolesna pred par tjedana i sve se pokvarilo.. sada se budi, nece da spava, hoce cicu.. bas ono klasicno razmazivanje nakon bolesti.
kako smo svi redom bili bolesni, prvo stariji, pa ona, pa ja., nikako da supim dovoljno snage i spremim se na ponovno uvođenje reda,, ali nakon nocas to je to. sutra stiscem zube i spremam se na odvikavanje od zajednickog spavanja i cicanja po noci. vise ne mogu, ovo nema smisla¨!
svojim buđenjem i plakanjem probudi cijelu kucu, osobno nemam nista protiv., ali ne mogu dozvoliti da mi budi školarca koji onda mora cijeli dan provesti u skoli umoran.

aaaaaaaaaahhhhhhhhhhh
bas mi je tlaka to sve postalo :/