Draga Apsu, potpuno te razumijem. Znala sam izbrojati 30-40 buđenja na noć, beba je pljuvala dudu, htjela je samo ciku, s tim da ni to nije bilo dovoljno za spavanje, budio ju je svaki šum, a nekad ni to...
I tako iz noći u noć, iz dana u dan (jer i dnevna spavanja su bila takva). Mislila sam da ću skrenuti umom i skok s balkona mi se u par navrata činio kao super izlaz iz situacije (ne za ozbiljno, naravno). Znala sam udarati šakom o zid od muke, evo, suze mi idu kad se sjetim... To je tortura samo takva.
(I onda te na forumu empatične forumašice još i etiketiraju pa pomisliš da je bolje šutjeti o svojoj muci. Ali vremenom me to prestalo dirati, mislim da je važno o tome pisati da ostale cure kojima se to događa ne misle da je problem u njima. Nije, to su iznimno teške situacije. Ne muče se zatvorenici zalud nespavanjem.)

Point je da ništa ne pomaže. Ti tu ne možeš ništa, beba je takva, treba joj da mozak sazrije, da nauči spavati... Sve sam probala - kupiti dudu, uvaljivati joj neku igračku, čak davati i homeopatiju iako znam da je to obična voda....ništa.

U biti možeš nešto. Možeš raditi na sebi. Prihvatiti faze koje vam dolaze, reći sebi - to je sad tako, teško je, proći će.
Meni je pomagalo sljedeće - dolazi noć i ja se ne nadam da ću spavati, pomirim se da ide još jedna noć u kojoj neću spavati. I tad mi je bilo lakše jer najgore je nadati se da će noćas biti drukčije ili bolje. U principu neće pa ako bude, super...
I pomoglo mi je kad bi mi netko uzeo bebu na sat, dva...a ja bih radila nešto što me opušta, čisto da se resetiram i posložim misli (meni je to posao, npr, nekome može biti knjiga ili spavanje).

Probaj odmoriti uz bebu po danu.
To ja nikad nisam uspjela, meni je nemoguće zaspati po danu. I taj savjet me nervirao. Ali prosljeđujem ga kao možebitno koristan.

Šta da ti još kažem, draga, imam trogodišnjakinju doma. Od kad zaspe do kad ja dođem spavati kod nje (3-4 sata), ona se probudi najmanje dvaput. Opet. Neko vrijeme je bilo ok, sad mi večeri ponovo služe za njeno uspavljivanje. I to sam sretna ako se ne probudi u plaču i urliku i ako ne počne histerizirati. U teškom je razdoblju, ne znam da li zbog moje visoke trudnoće, ili promjene voljene tete u vrtiću, ili skoka u razvoju, ili jednostavno zato što je trogodišnjakinja, ali kad nije divna i krasna, onda je bijesna na cijeli svijet. Te tantrume moraš vidjeti.
Zaključujem da se njoj svaka emocija, svako stanje, sve....vidi na spavanju, tj. utječe na spavanje.

Lani smo imali i noćne more. To ti je vrištanje u snu, srećom trajalo je samo mjesec, dva. Nije bilo faze u spavanju koju nismo prošli. I još to nije došlo na svoje, iako mi nekoliko buđenja - nakon one torture u prvih 15 ili 18 mjeseci - sad nije zapravo teško...

Dakle, polako...I uzmi neke vitamine, nešto da si digneš imunitet. Meni je bio jako pao zbog nespavanja, nema što nisam lani uzimala, od ljeta do zime, popila sam sve živo. I stvarno sam se počela bolje osjećati, od mokre krpe postala sam ponovo energična. I opet zatrudnila

Sad me strah kako će to uskoro izgledati. Možda ćeš ti mene tješiti za koji mjesec...