dakle...
moja djeca bez problema zaspu, bilo na cici, bilo da ih budne stavljam u kravetić
dojene na zahtjev, jedu dva-tri obroka krute hrane, piju vode (malo)
nisu bolesne niti razdražljive preko dana
dnevno spavanje nam se malo popravilo, dva puta po cca sat vremena, približno u isto vrijeme svaki dan
navečer idu spavati između 8 i 9 (bliže 9)
kad zaspu, nakon dojenja, do ponoći se probude/kenjkaju/ispala duda i sl., bar po 5 puta svaka
trudim se ne dojiti iz u tom periodu, jer stvarno mislim da nije u pitanju glad, jer čim ih se pomazi/namjesti/vrati duda i sl, zaspu dalje bez problema
nakon ponoći se priča mjenja.... traže cicu svakih sat i pol -dva.... kako se bude naizmjenično, to je za mene stvarno više psihički naporno nego fizički...
taman legnem, pokrijem se, evo druge...
pokušala sa spavanjem zajedno, ali kao da im to smeta, onda se veru po meni, traže cicu, ako slučajno i uspiju zaspati, nemirne su i čim se ja mrvicu pomaknem - bude se... a treba i onu drugu uskladiti... uopće ne razumijem kako bi obje spavale s nama i dojila ih....
ne znam što ima je... regresija sa 4 mjeseca i sa 9 već su trebale proći, propuzale davno, već više od mjesec dana hodaju uz namještaj, dakle sve velike promjene u životu bebe su savladale (iz stacionarnog položaja u pokretu su!)
zubi nam još nisu izašli, ali ako ih ne muče po danu, zašto bi ih mučili noću?
da se pomirim da su takve od rođenja? i dokle će biti?
hoće li ikad početi spavati?
da ne kažem da i moj intimni život "trpi" jer nemamo ni pola sata nekog mira ili pak smo prenervozni i preumorni...
ponekad puknem ja po noći, ponekad mm i kažem: e sad ću ih pustiti da plaču... ali ne mogu.... nakon nekog vremena popustim jer mi to nije prihvatljivo, a i probudile bi sve ostale....
samo želim da napokon počnu bar malo bolje spavati!!!!