Nama su noći postale užasne. Dojimo svaku noć minimalno sedam puta. S tim da je meni to ok.
Ali zadnjih sedam dana je nepodnošljivo. Buđenje svakih pola sata uz cicanje, jer ako cica nije u ustima on je u stanju probuditi cijeli kvart.
Preko dana zaspi bez problema, ali noću je to totalni sf. S tim da ako mu tata nešto kaže, ili ga ne daj bože, takne, on poludi.
Jutros me probudio u pola šest, cicao nekih 45 min i sad spava sam u bračnom krevetu. Očigledno uživa sam.
Da li ste ikad imale situaciju da je beba bila zadovoljnija u svom krevetiću? Da je tamo bolje spavala?