Citiraj Argente prvotno napisa Vidi poruku
Radim, i nisam zombi ali su mi loše raspoloženje, zaboravljivost, apatija, plač i crne misli svakodnevni pratioci.
Ovako je i kod mene, najteže podnosim to stalno loše raspoloženje


Citiraj Gabi25 prvotno napisa Vidi poruku
Ginger prvi put sa 11 mj, nije bilo jako tesko, uspjeli uz pomoć dude, nekoliko noći se bunila ali nije bilo urlanja.
Drugi put sa nekih 18 mj, tad je već bilo teze, tražila me po noći vode ako joj ne bi dala cicu, pa je počela lokati tu vodu toliko da bi joj svaki put promocila pelena ali i dalje se budila često.
Ovaj put planiram ukinuti sve po noći, nema cice, nema vode, ništa, jer dok god ima razlog za buđenje- budit ce se, valjda je takvo dijete
Napravila sam istu grešku, sa 16 mj. ga odviknula bez neke velike galame, sa 17. ponovno počela dojiti noću. S tim da razlog nije bila njegova bolest, nego neke moje drame. A budio se bez obzira na nedojenje. Nekad bih dala vodu, nekad ne (od straha da se ne razbudi), no bojim se da nije kao i ja, ja moram noću imati čašu vode pri ruci i od prvog buđenja do jutra popijem gotovo cijelu inače bih umrla od žeđi.
Sad se opet spremam na odvikavanje.