Postoje.
Moj sin nije voleo da se uspavljuje na rukama. I to baš sa 2 meseca.
Ili je zaspao dojeći dok sam ja sedela, pa je bez problema nastavljao u krevetu, ili ga je nakon dojenja trebalo češkati po glavi i leđima u krevetu, ali je mrzeo nošenje u rukama kada je pospan.
Nešto sa preosetljivim sistemom za ravnotežu, čini mi se. Dugo se plašio ljuljaške, imao blag oblik morske bolesti, ni sad sa četiri godine ne obožava vrteške i sl., iako mu je ravnoteža savršena ne voli da stoji na nestabilnom.
Nakon ćerke koja je prva 3 meseca prespavala isključivo na meni, sin je bio pravi šok. Pozitivan, jer sam konačno mogla da spavam više od 2 sata u komadu.
Ali nemam savet za eryngium, osim što mogu reći da je potpuno razumem. I moji su imali faze da odbijaju jednu sobu, ili krevet, a ni ja prvih meseci sa ćerkom nisam mogla da se namestim i dojim ležeći udobno, beba nikako nije mogla normalno da dohvati moje ravne bradavice.
Možda treba ipak dati šansu nosiljci još jednom, ako beba hoće da spava u njoj. Sve zavisi koliko često se budi...