Često svraćam na ovu temu da se uvjerim kako nismo jedini. Ranije, problem sa spavanjem je padao u drugi plan jer je glavni problem bilo hranjenje. Plus, stalno smo se tješili faza je i proći će. Novo joj je sve, dok se privikne... naučila se okretati pa dok se nauči vratiti... aha propuzala je pa sad puže i u snu..ustaje...hoće na ljulju, hoće u parkić, hoće bilo kaj, samo da ne spava. Srećom sad je barem dan u 6 i zna reći jel bi mlijeka, vode ili dudu. Dok se budila po mrklom mraku i jedina komunikacija bilo vrištanje, činilo se da nikad neće biti lakše.
Nije još prespavala noć u komadu i rekord spavanja je do 6:20.
Bit će lakše. Malim koracima možda, ali bude. Izdržite. Mi se sad tješimo da će doći dan “kaj me budiš, još mi se spava“, a mi ćemo reći “moooolim te pjevaj mi kruška, jabuka, šljiva”.