Normalno je da se djeca bude nakon kratkog prvog sna. Svi se budimo. To je genetski kodirano ponašanje, da provjerimo je li sve u redu, je li se nešto promijenilo u odnosu na vrijeme zaspivanja. Kod odraslih su ti ciklusi spavanje-buđenje na nekih 20 minuta do pola sata, i većine se i ne sjećamo. Samo na kratko otvorimo oči i nastavimo spavati, jer smo zaključili da je sve u redu i sigurno je nastaviti sa spavanjem. Kad nije, onda skačemo iz kreveta i pod adrenalinom npr. spašavamo ukućane jer smo "ko zna kako" primjetili dim, vodu, plin... šta god. Wink
Kod djece su ti ciklusi kraći, ali se ipak obično vrzmaju na tih 20-tak min. Tako da ako beba/dijete zaspi na prsima/u krevetu/na rukama/gdje god, ona se budi da provjeri je li sve na mjestu, kao i mi.
I zamislite panike! Nema sise/ruku/kreveta/... ! Shock :vrištavi izbezumljeni plač u strahu: Zamislite da zaspite u krevetu a probudite se u kupaoni! Samo, vi bi počeli racionalizirati kako i zašto, a beba panično plače, jer ne zna drugačije.
Jedino rješenje za teške (ne)spavače je poluusnulu bebu spustiti na mjesto predviđeno za spavanje, tako da vidi gdje je prije nego čvrsto zaspi. Drugog rješenja nema.
Ili barem kod šmizle nije bilo.
Želim vam svima noći bez mnogo buđenja Love