Meni je post od jedne drage naše forumašice otvorio oči.Sve ono što sam u sebi razmišljala,skroz mi je rasvijetlio.Ponekad kad pročitamo druga mišljenja i ono što su drugi doživjeli-nađemo se u tome(a možda smo prije sumnjali a nismo o tome govorili naglas).Ipak smo mi na prvom mjestu,naši muževi i naši zametci(naša djeca).Ja želim znati što se događa sa mnom i mojim zametcima i želim da mi dr. objasni jer niti ja niti moji zametci nismo brojevi.Možda sam postala sebična ali s vremenom se čovjek promijeni jer vidi da šutnja i spuštena glava u ovakvim situacijama vodi jedino vratima za izlaz.(malo sam nabrijana dodatno-valjda zbog hormona)