Da, zapravo što sam htjela reći je da se hrpa okolnosti mijenja i da to kao i sve druge stvari na našem putu treba prihvatiti kao dalju borbu ako se želi stići do cilja. MPO nije lagan, nije kao druga liječenja, u njemu su uvijek od strane onih koji imaju vlast i moć da nešto promijene bila postavljene prepreke i restrikcije, radije nego olakotne okolnosti, a to se onda odražava na sve koji su u njemu.

Jako je puno faktora u tome i trebalo bi (i bilo bi fer) ih moći sve sagledati.

Moje osobno opredjeljenje je, dakle, da je za mene VV pravi izbor jer se tamo najbolje osjećam, jer sam jako puno puta doživjela istinsku požrtvovnost za pacijente u teškim uvjetima i jer im vjerujem, pa s njima i preživljavam nesretne okolnosti što zadese i njih kao zdravstvene djelatnike koji nam nastoje pomoći i, nažalost, nas. Isto tako moja frendica doživljava Petrovu. Obje smo u pravu. ...I nikoga ja ne mogu uvjeriti u to što sam gore napisala za VV i da ja za njih, obzirom na svoja saznanja, nemam nikakve sumnje, ako ta osoba nije sama VV tako doživjela...
I zato, svatko bi za sebe trebao pronaći takvo okruženje u kojem će se tako osjećati