Joj matto ovo je predivno. Svaki put kad je pročitam, izmami mi suze i osmijeh u isto vrijeme.
Da, dugo se beša kovala, ali nema je ljepše...

Sjećam se da je lani slično i BAKY opisivala svoj transfer - kako se odmah osjetila nevjerojatnu povezanost s tim mrvicama, i kako je uživala pratiti sam čin transfera, kao da je u tom trenutku predosjetila da se dogodilo nešto posebno. Još joj je doktor rekao: "Evo, od sad si trudnica". U šali smo je, već od tog dana, zvali "trudnica BAKY"...
E više ne možemo, sad je mama BAKY. :D

Voljela bi osjetiti tako nešto na svom transferu... Doktor se za moj transfer spremio već lani u svibnju... crtali su put do maternice... njušim da će bit problema. Ali u sveopćoj zbrci i strci hoće li sve proći ok, voljela bi zatvoriti oči i odlutati negdje izvan svega... negdje gdje ćemo postojati samo ja, mrvice i taj svećani trenutak... OPokušat ću se sjetit ovoga. Hvala matto.