Curke,želim vas samo pozdraviti i reći vam da vas redovito pratim,vibram za sve~~~~~~i nadam se da ću kad otvorim topic naići na neki +
Bila sam u vašoj situaciji,5 godina. Sekundarni sterilitet ,prvi put ok,drugi nikako.
Ambra potpuno identična dijagnoza-od mene do mm-a.
Znam što znači psihička iscrpljenost,presing od okoline,sažaljivi pogledi i nada u bolji "slijedeći ciklus". A da ne kažem,da kad god mi je netko drag rekao da čeka bebicu,radovala bih se od sveg srca,ali duboko u sebi srce bi mi pucalo od tuge što to nisam ja....
Znam da je meni situacija bila drukčija jer sam imala našu curu koju sam zbog takve situacije još više(ako se to može tako reći) voljela,grlila i mazila,znajući da je možda moje jedino dijete...
Nakon pokušaja IUI koja nije ni napravljena,a doslovce sam skoro bila na stolu za zahvat ( MMov nalaz-taj put najvažniji!!--bio je katastofalno porazan),nije bilo s čim napraviti IUI.

Tad sam psihički pukla,nisam više mogla....trebao mi je odmor od svega toga i rekla sam"Dosta! Ne mogu dalje!"
Odustala sam,plakala noću i pomirila se s sudbinom za neko vrijeme.

Tada nakon skoro prošle godine dana od toga događaja,M kasni,ja kupila test (tko zna koji po redu..) i bio +!!!!
Nisam mogla vjerovati svojim očima!! Napravila sam ih u dva dana 3,jer nisam vjerovala samoj sebi...
Danas, tj. jučer,je naša druga cura napunila godinu dana,a ja i dalje zahvaljujem dragom Bogu na tom prelijepom daru kojeg nisam očekivala.

Zato,znam da vam nije lako,držite se,ne dajte se,odmorite kada osjetite da vam treba,jer uvijek ,baš uvijek postoji NADA!

Da vam još samo spomenem jedan slučaj,jedna osoba meni dosta bliska,bila je 12x na IVF-u. Svi su je već sažaljivo gledali,i pitali se da li joj to treba, i 13-ti put uspjelo!!! Danas cura ima 9 godina!

Nadam se da vam nisam bila jako dosadna,i da mi nećete zamjeriti na ovom duuugačkom postu,ali u srcu ja sam još uvijek jedna od vas,i tko to nije prošao,ne može znati kako je...

Zato sve vas od srca ljubim i mislim na vas....