Citiraj GIZMOS prvotno napisa
I ja zadnjih dana teško podnosim bilo šta, puno radim, nemam vremena za ništa, svi oko mene rađaju, zatrudnjuju, ja ih obilazim, kupujem robicu, poklone, radujem se za njih, a oplakujem sebe...i sve mi je to postalo preteško, a ne mogu pobječi od toga (ionako sam počela izbjegavati rođendane, druženja...kad ostaneš zadnji i kad je kraj neizvjestan, teško je slušati sve te teme koje se svode na djecu, roditeljstvo...a glupo mi je nekoga opterečivat mojim problemima i pitat ih da se priča o nečemu što smo imali prije te nego su došla ta dječica jer nima se ipak život promjenio, usmjerio...MENI STOJI. i sva ta neizvjesnost, i sva ta pitanja, da li ču ja ikada...??? I na koncu krivnja zbog sebičnosti, zavisti ili ne znam čega...

naravno da hoćeš,draga ,samo ako budeš uporna i čvrsto gazila ovim trnovitim putem

Nema mjesta samookrivljavanju.Ako će ti biti lakše i ja sam sebična i zavidna ali ne marim.Nekak mi je to normalno.Dovoljno muka prolazimo da bi još mislile i na to.