Ne znam da li ima veze sa zdravim razumom, ali primjetila sam kod sebe da što više informacija znam da se više brinem i da mi se više ružnih stvari dešava. Samo kad se sjetim nalaza mojih hormona u trenutku kad sam krenula na prvi razgovor sa MPO lječnikom i kad sam mislila da neće bit nekih problema i da ću za koji mjesec i ja imat bebu...I sve je bilo dobro, savršeno...Kako sam ulazila u cjelu tu priču i kako sam se sve više i više informirala o stanjima i problemima neplodnosti, hormoni su počeli divljati, ciste rasti, u posljednje vrijeme mi se čini kao da me i neka bakterija pogodila...Ja sam jednostavno počela vjerovati da naša psiha radi puno protiv nas samih i da bi se stvarno trebalo smiriti, opustiti, posvetiti drugim stvarima koje nas vesele...
Kika83, možda ovo šta pišem nema nekog smisla, ali pišem iz nekog svog gledišta i svog iskustva. Znam koliko silno čekaš ovaj postupak ali pokušaj se sabrati, skupiti snagu i krenuti dalje...svima nama bude teško i svi se pitamo zašto baš mi nosimo taj križ, ali vjerujem da čemo i mi jedan dan biti nagrađeni, a do tog dana trebamo i živjeti, a ne samo čekati početak i kraj ciklusa i tako u krug. Drži se, a ja ti držim fige da sve bude ok i da nema novih cisti in novih iznenađenja!