Sve je istina šta ste napisala ali ja jednostavno nemogu, nemogu nemislit na to. Primječujem da sam sve više ogorčena,ljuta, nesretna... na sebe i cijeli svijet. Same trudnice, mame oko mene i jednostavno nemogu više se s ovim nositi. Nemogu se veselit sitnicama jer samo želim obitelj, djecu, normalan život i sve mi se okreće oko toga. Drugo kao da mi nije važno. Jer svi prijatelji imaju djecu i opet se sve vrti oko toga
Željela bi to promjenit ali jednostavno me ništa ne usrećuje, sve gledam crno jer osječam da če se negativno desit i tako i bude.
Kao da sam ušla u neki začarani kruh i nikako izaći iz njega i tako već 2 i pol godine. I još pitanja: pa kad čete vi? več ste 2 i pol godine u braku? šta čekate? Nemogu to više slušati.
 |
|||
