kika83 prvotno napisa
Primječujem da sam sve više ogorčena,ljuta, nesretna... na sebe i cijeli svijet. Same trudnice, mame oko mene i jednostavno nemogu više se s ovim nositi. Nemogu se veselit sitnicama jer samo želim obitelj, djecu, normalan život i sve mi se okreće oko toga. Drugo kao da mi nije važno. Jer svi prijatelji imaju djecu i opet se sve vrti oko toga
Dok čitam tvoje riječi u svemu pronalazim sebe i u potpunosti te razumijem. Što se tiće prijatelja-i moje prijateljice, sve osim jedne, imaju djecu i često mi je teško u njihovu društvu jer se sve teme okreću oko tih malih preslatkih stvorenja (ko je prohodao, kome je narastao prvi zubić...). U takvim trenucima se osječam grozno, jer imam osječaj da su korak ispred mene i da ih nikad neću stići, a osim toga osječam se neshvaćeno, jer one i ne mogu znati. Ne krivim ih, ali odlučila sam napravit nešto za sebe i otad dogovaram kave pojedinačno-jedna na jednu i tada postajemo ravnopravne, tada osječam da me čuju. I tada sam ja ona stara ja, osječam radost življenja štitim sebe od suvišne patnje, a ne gubim prijateljstva. Na rođendane ne idem. Probala sam ali sutradan sam isplakala oceane i ne želim si nešto takvo više jer znam da mi šteti i da me pretvara u ono što ne želim biti. Neki viši cilj zasad ni ja nisam pronašla (uvijek će mi primarna stvar biti da postanem majka), ali trudim se svaki dan otići korak dalje kako bi izašla iz tog ropstva kojeg sam sama stvorila.
 |
|||
