Hvala puno na podršci, to mi jako puno znači, sada se moram fokusirati na dalje. Iako je ovaj gubitak bio težak pogotovo što je sve išlo tako super, prvi postupak uspio, trudnoća ok..., ipak je to u jednu ruku ono što me pokreće za dalje. Rekla sam već samo kad se sjetim da sam gledala svoje bebice, to je ono što me tjera dalje i to je ono što me tjera da mislim da sam bez obzira na sve korak bliže? Možda se ovo nekome čini kao uvrnuta teorija, ali to je ono kako se ja osječam.
Usput kada sam bila u postupku u 6. mj. nije bila niti jedna cura sa rode tamo, a bilo nas je brdo i na aspiraciji sam bila sa još tri cure, baš me zanima kako su one prošle.