Ajme cure moje, noćas sam sanjala punkciju (to valjda zbog jučerašnjih postova) i doktora koji je bio ni više ni manje nego Goran Višnić (a njega čak i ne volim)?!? A onda su me med. sestre u večernjim haljinama ganjale po Petrovoj! Baš čudna ta podsvjest, još sam pod dojmom! Izgleda da me stvarno strah punkcije, i više nego što mislim.

Sutra prvi uzv, malo me frka, sve je bilo lakše prvi put jer ne znaš šta je sve moguće i šta sve može poći krivo!

Sanja1 živa?

I naravno pitanje (možda i malo glupo), da li se moram nekome posebno javljati za uzv ili samo dođem u čekaonu i čekam, i da li uopće idem u čekaonu ili na odjel?