Ova nastavnica u videu ne priča o svom poslu da se žali,niti da objašnjava kako joj je posao težak ili da se uspoređuje s nekim, nego da se brani i to od percepcije javnosti koja uporno misli da posao nastavnika prestaje kad prestane nastava.

Istina je da nastavnici štrajkaju za koeficijent, a pitanje je što se uopće može postaviti kao cilj štrajka da bi štrajk bio zakonit, ali je očito da su općenito jako nezadovolnji i frustrirani, jer u suprotnom tešno da bi odazov štrajku bio tako visok.

To nezadovoljstvo nastavnika je vjerojatno svatko kome dijete ide u školu imao prilike primijetiti.

Inače mislim da je normalno da se radnici (i sindikat) bore u prvom redu za materijalna prava, ne znam zašto se od nastavničke struke očekuje nešto drugo.

Isto kao što je potpuno nesuvislo postavljati sindikalnom čelniku pitanje trebaju li loši nastavnici biti lošije plaćeni.