I neće 6 postotno povećanje koeficijenta nagovoriti matematičara na školstvo, ali ne možemo prekrižiti ruke i gledati kako je svake godine veći broj nestručnih sati matematike, fizike, informatike, engleskog...
Tvrditi da je u tako dugo tako potplaćenom sektoru s toliko propalih reformi i toliko uravnilovke po plaćama, podjednak postotak iznimnih, prosječnih i ispod prosječnih radnika kao u nekom sretnijem sektoru je po meni laž. Jednako tako čini mi se da uz plaću treba povećati i satnicu i nadzor, ne onaj papirnati te da je nužno prihvatiti da kako bi se predavalo matematiku u osnovnoj nije potrebno znati išta o derivacija a, niti za strani jezik književnost 16. stoljeća. Najsretnije bi bilo da nastavnik i to i pedagoške kompetencije usvoji, ali nismo dovoljno bogati pa je vrijeme da se suočimo s potrebama i mogućnostima. Rad s djecom je bio i ostaje moj san. Samo imam i radnog i životnog iskustva da razumijem koliko su neka moja znanja nepotrebna, neka manjkava te koliko je sustav obrazovanja manjkav i iznutra i izvana.