Inače, u vezi izostanaka, sad za vrijeme štrajka se dosta pričalo o tom velikom broju izostanaka, pa kažu do je stotinu po djetetu.
I sad, ja pogledam, moja kći lani ima 103 izostanka. Ima dva dana natjecanje i jedan dan neki izlet (vjeronaučni!), i vidim (u e dnevniku koji rado gledam) da sam joj očito jednom ispričala zadnja dva sata, ne sjećam se zašto. Ostalo sve bolest, i to su sve obične viroze. JEdino što moram priznati da je ne forsiram da kad je bolesna ide u školu baš odmah, jer često dosta kašlje, pa recimo ostane u petak doma iako je možda i mogla u školu. I sad evo mene stvarno pogađa što se piše da je to veliki broj izostanaka, i još kako ona bezobrazna ministrica vrijeđa roditelje da ne brinu o djeci ako su tako bolesna. Već zbog toga bih ju izbacila iz vlade, štrajk da ne spominjem. Totalno je nevjerojatno što se kod nas sve izgovori u javnom prostoru. Kod nas je ravnateljica u školi doslovno ponovila ministričine gadosti na uvodnom sastanku.
ne znam zašto ali me ovo podsjetilo na onu jučerašnju vijest o broju prvašića koji padaju prvu razred
moram priznat da sam ostala zgrožena
mislim, to je jedna iznimno jednostavna kontrola kvalitete obrazovanja - ako prvašić pada prvi razred onda je to red flag sustavu, ma ne samo red flag nego je za ostavku ministra/ministrice. To znači da je sustav u potpunosti zakazao, bilo u pogledu kompetencija i kvalitete učitelja, obrazovnog programa, sposobnosti djeteta, neuočenih teškoća, socijalne službe, ne znam, još ne mogu doći sebi
Prvo, od ukupnog broja prvašića u HR, padne ih 0.32%. Taj je postotak manje-više stabilan godinama. Pogledaj koje su dvije županije u igri. Radi se uglavnom o romskoj djeci koji u 1.r. ulaze bez znanja jezika, bez ikakve kućne kontrole, bez elementarnih vještina i navika. Čitala sam ponešto o iskustvima učiteljica koje predaju u takvim razredima, pokušavaju učiniti nemoguće, takvoj su djeci i mama i tata. Država nije osigurala mehanizam kojim bi ih natjerala u vrtiće ili obavezala na 1 pripremnu godinu u kojoj bi stekli sve navedeno.
Također postoje roditelji djece s teškoćama koji odbijaju odgode i dijagnostike, a doma s djecom ne rade ništa jer ne znaju, a sustava opet nema. Nema stručnjaka koji bi takvo dijete preuzeli i vidjeli u čemu je problem. Nema logopeda, nema defektolog ni u školi, ni u mjestu.
U nekom uređenom svijetu, takvim bi se djetetom pozabavio sustav - testirao, dijagnosticirao, uputio roditelje, ali ne i u nas. U nas je dekretom uvedena inkluzija, a broj učitelja u razredu ostao je isti (1), asistenti NE RADE s djetetom, oni su samo tehnička podrška (preveniraju tučnjave, fizički pomažu nemoćnima, prepišu u bilježnicu i sl.). Individualnog rada nema, nema popodnevne pomoći stručnjaka, stručne službe su krnje i ne rade svoj posao, učitelji ne znaju s autistom, teškim adhd-om, teškim disleksičarom, na koncu sve leži na roditelju. Pa ako roditelj može i zna, dobro. Ako ne, piši kući propalo.
Ali zato kad otvorite bilo koji portal vrište naslovi kako raste broj učitelja, treba smaknuti tu gamad uhljebničku...a u Finskoj na koju se zaklinjemo, čim djetetu ne ide ili postoji veliki problem, formira se od njih par mali razred gdje stručnjaci rade s njima. Ako je problem manji, onda to rješava drugi učitelj u razredu jer su po dvojica! O visokoindividualiziranoj
nastavi od 1.r. da i ne govorimo. Ako ti ide sjajno matematika, slušaš je s trećašima, a ne s prvašima.
A mislite i da internet, telefoni rade sami od sebe? I ako "sve" stane i dalje će hrpa ljudi raditi jer ne može "sve" stati,
Niti je sve stalo u Wuhanu.
Posljednje uređivanje od sillyme : 13.03.2020. at 12:23
Eh, sad bi moj kolega (zadužen za sustave kvalitete) pitao: Tko je vlasnik problema?
Profesorima se pretežno fućka, uz časne iznimke. Ako je većina za odgodu testa, manjina koja je učila jednostavno izvisi. Gledala sam taj obrazac i lani u miocu, a i sad u strukovnoj školi. Nisu moja djeca tri koplja bolja od ostalih, ali često im se dogodilo da ne mogu planirati vrijeme za učenje zbog ovakvih akcija, ufff...
Znam jezik norme, bez brige... ali ne, trebala si riječ procesa napisati ovako procesâ (množina)
Ovo Tko je vlasnik problema (jednina - konkretnog problema s odgodama pismenih provjera) odnosi se na tu situaciju. Rečenica u množini može se odnositi na doslovce svaku situaciju u životu, pa je zbog toga odabrana ta riječ.
A sad idem čitati što su drugi rekli...
Učiteljica od mog ima 35g radnog staža. Ima (već godinama) svoju razrednu web stranicu, pod lozinkom, na njoj su uvijek ažurni podaci što se radi na nastavi, što su problemi, što je za zadaću za zaboravljive/bolesne, ednevnik najnormalnije koristi... Gdje ima volje ima i načina.
Moja svekrva je s 60 išla polagati ECDL za office pakete, jer je trebalo za posao. Tko nema motivacije se prilagođavati novim uvjetima svog posla - treba promijeniti posao.
Posljednje uređivanje od sillyme : 14.03.2020. at 09:17
Pravo pitanje bilo bi: tko je tu odrastao i odgovoran za provedbu nastavnog procesa (što uključuje i provjeru znanja)?
Mislim da je odgovor jasan.
To što se profesorima fućka, drugi je problem. Učenici su - praktički do završnog razreda - ipak djeca, koja će nastojati odgoditi, izbjeći, smuljati... sve ono što je očekivano u toj dobi (a kod mnogih i kasnije). Ali nije na njima da kroje tempo nastave.
I da, i u moje vrijeme su se odgađali testovi, ali nije bilo ni tako krutih pravilnika, pa je test mogao doći bilo kad, a pisalo ih se i više u jednom danu. Tada mi je to neopisivo išlo na živce, a ide mi i sad. Ok, moj sin je tek 1. razred, i njegovi su dosad tu odgodu testa izveli samo jednom, u vrijeme onog kaosa od odrada nastave oko Božića. Hoće li im to postati obrazac za dalje - ne znam. Nadam se da neće.