Doista bezuvjetna ljubav?

[elin]

postoje različiti ljudi, neki vole drugog lijepo i pozitivno, nečija ljubav (ako se to uopće može tako nazvati) je bolesna i negativna, stvara loš osjećaj i uvjetovana je.
smatram da roditeljska ljubav, možda kao nekakva preporuka jest bezuvjetna, ali kod mase roditelja (isključujem pristutno društvo ) to nije tako. Postoje uvjeti: voljeti ću te ako si dobar u školi, voljeti ću te ako se mogu ponositi s tobom, ako odabereš partnera/icu kojeg odobravam itd. Koliko roditelja znamo da je u potpunosti odbacilo svoju djecu samo zbog izbora njihova ljubavnog života. Koliko roditelja djece narkomana kojima je već pun kufer svega i na kraju su snaga i izbacili su djecu iz kuće (što se uglavnom na kraju pokaže kao dobra stvar jer se djeca osvijeste).
Ono što ja svima želim na ovom forumu je: da vam život barem ne pokazao da roditeljska ljubav može biti uvjetovana i da cijeli život budete uvjerene da je zbilja bezgranična.

[pomikaki]

moj zadnji post mogao bi imat nastavak - da taj primjer možda pokazuje kako nije dovoljna bezuvjerna ljubav za dobar odgoj djeteta? (kažem možda jer ne znam puno o slučaju, samo par glavnih činjenica)

[MGrubi]

to je uvjet prvi
prihvaćati dijete sa svim svojim vrlinama i manama

dalje se nižu: poštivanje djeteta, vođenje i učenje djeteta o životu , prenošenje vrijednosti i manira putem kopiranja ....

... kompleksan spoj
ali bez uvjeta prvog je sve ostalo uzalud

[elin]

Mislim da ona koja je izjavila "voljela bih da se nisam rodila" to ne uspijeva, ne uspijeva ne voljeti na neki način svoje dijete a niti zaboraviti što je učinio. Ili ne uspjeva potisnuti osjećaj da je kriva za to što je postao?

ja to ne vidim tako. Ova žena misli da se svijet vrti oko nje, ovo je izjava ja patim toliko da bi voljela da se nisam rodila. Može čovjek patiti i tiho, meni je to puno iskrenije.
Ima jedna, ne znam da li je poslovica ili ne, ajmo reći izreka što moja mama govori: onaj tko se stalno žali da nema, taj ima, ne daj mu, onaj tko ništa ne govori, njemu daj, nema.
Dok sam živjela u SAD-u upoznala sam jednu stariju gđu amerikanku (sestru obitelji kod koje sam bila), koja je imala problema sa svojom kćeri - droga, promiskuitet (4 djece, svo od različitih muškaraca, 2 od tih 4 je dala na usvajanje). Iako ju je kći gurala od sebe i nije htjela njezin savjet i pomoć, žena se nije dala, i uvijek je iznova pokušavala. Pitala sam je jednom prilikom zašto to čini, zar joj nije dosta. Ona mi je rekla da ja to ne razumijem, da će ona uvijek biti njezina divno mirišuća beba (na engl. She will always be my sweet smeling baby, malo se izgubi u prijevodu ). Često se sjetim te njezine rečenice sad kad i sama imam dijete, onda mi je bila nejasna.

[Svimbalo]

Mislim da ona koja je izjavila "voljela bih da se nisam rodila" to ne uspijeva, ne uspijeva ne voljeti na neki način svoje dijete a niti zaboraviti što je učinio. Ili ne uspjeva potisnuti osjećaj da je kriva za to što je postao?

ja to ne vidim tako. Ova žena misli da se svijet vrti oko nje, ovo je izjava ja patim toliko da bi voljela da se nisam rodila. Može čovjek patiti i tiho, meni je to puno iskrenije.

Ja sam to shvatila kao izraz ultimativne patnje i ljubavi koja opravdava, odnosno, ljubavi koja priječi želju da se on nikad nije rodio, i istodobno svaljuje krivnju za ono što je postao na sebe. Mislim da se ne razlikuje puno u poanti od sweet smelling baby
Međutim, taj tvoj primjer nije ono na što sam ja mislila, jer ta žena prvenstveno uništava sebe i tek posredno svoju djecu, koja ipak imaju bar loving grandmother da se brine za njih, dakle, njezini postupci su mi razumljivi.
Dok mi nisu razumljivi postupci žene koja će npr. skrivati u podrumu svog sina za kojeg zna da je ubio, silovao ili nešto toga ranga. O tome govorim, to je bila ustvari poanta ovog topica. Takva koja zaštiti svoje dijete usprkos svemu, očito ga i voli. Mislim da ja to ne bih mogla.
Uvijek se sjetim onog filma sa M. Culkinom i Elijah Woodom, i majke koja je odabrala spasiti drugo dijete, a ne svoga sina... Tada mi se je to činilo ultra pravednim i velikim činom, a tako mislim još uvijek.

[yaya]

Dok mi nisu razumljivi postupci žene koja će npr. skrivati u podrumu svog sina za kojeg zna da je ubio, silovao ili nešto toga ranga. O tome govorim, to je bila ustvari poanta ovog topica. Takva koja zaštiti svoje dijete usprkos svemu, očito ga i voli. Mislim da ja to ne bih mogla.

Ali tu se opet brkaju ljubav i opravdavanje nečijeg čina...Osobno mislim odnosno duboko vjerujem (a nadam se da neću imat povoda to ikaada preispitivati ili dokazivati) da nikad neću prestati voljeti svoje dijete pa čak i da se jednog dana ispostavi da je manijakalni ubojica...ne, ne bih ga skrivala po podrumima nego bi pozvala policiju ali to ne znači da ću to svoje dijete prestati voljeti...

Bezuvjetno voljeti znači da ne postoje nikakvi razlozi/uvijeti za ljubav samim tim ne postoje razlozi/uvijeti za prestanak te iste ljubavi a to je nešto što postoji samo u odnosu roditelj-dijete...

[Svimbalo]

Krivo sam shvaćena
Bitni je dio kvotanog "...očito ga i voli. Mislim da ja to ne bih mogla." -to se odnosi na to da ne bih mogla voljeti.
Ni opravdati postupak, ni voljeti. Pozvala bih policiju, ako bi uopće kod mene tražio utočište (što sumnjam, jer ću vjerojatno dati dovoljno jasno do znanja neke stvari), i to bi za mene bila završena priča. Tako sad mislim. Neću to nikada provjeriti, znam. Nemoguće.

[pomikaki]

đizs Svimbi, baš crnjak :/

[elin]

svimbalo, nisi krivo shvaćena. Ono što ja i yaya pokušavamo reći cijelo vrijeme: jedno je opravdavanje postupaka osobe koju volimo iako znamo da su pogrešni (što po meni, nije ljubav, već neka opsesivna želja da nekome udovoljavaš da bi te onda taj mogao bezgranično voljeti), drugo je ljubav. Dobro je MGrubi rekla: prvi uvjet je prihvatiti dijete sa svim svojim vrlinama i manama. Ako je neki roditelj svoje dijete prijavio ne znači da ga ne voli, time samo kaže: ne slažem se sa onim što si učinila/o. A na to svi imamo pravo.

[Svimbalo]

Crnjak, da, slažem se, ali tako je to kod mene...
Elin, točno, prijavom iskazuješ neprihvaćanje čina, ali ja crna neroditeljica bih uz to još i uključila off mode.
Ili stand-by mode? Ne znam...Sve je toliko ovisno o konkretnom slučaju, kad bi bilo iskrenog kajanja, stvarno ne znam bih li mogla vratiti osjećaje...
A možda sam se uplela u raspravu koja mi je prevelik zalogaj :/

[pomikaki]

Mislim da ona koja je izjavila "voljela bih da se nisam rodila" to ne uspijeva, ne uspijeva ne voljeti na neki način svoje dijete a niti zaboraviti što je učinio. Ili ne uspjeva potisnuti osjećaj da je kriva za to što je postao?

ja to ne vidim tako. Ova žena misli da se svijet vrti oko nje, ovo je izjava ja patim toliko da bi voljela da se nisam rodila. Može čovjek patiti i tiho, meni je to puno iskrenije.

Ja sam to shvatila kao izraz ultimativne patnje i ljubavi koja opravdava, odnosno, ljubavi koja priječi želju da se on nikad nije rodio, i istodobno svaljuje krivnju za ono što je postao na sebe. Mislim da se ne razlikuje puno u poanti od sweet smelling baby

Mislim slično tako (naravno samo na osnovu vrlo šturih podataka). Patiti u tišini je lakše kad se oko tebe ne guraju novinari s mikrofonima.

Nego Svimbi, što je tebe potaklo na tu temu?
Ovaj tvoj predzadnji post me skoro zabrinuo. Pogotovo ovaj dio

ako bi uopće kod mene tražio utočište (što sumnjam, jer ću vjerojatno dati dovoljno jasno do znanja neke stvari)

Kako ćeš mu dati to do znanja unaprijed?

[Svimbalo]

Povod za otvaranje topica bio mi je slučaj ubojice policajca (o čemu sam pisala u prvom postu), ali to je tema o kojoj razmišljam već dugo. Ne, nemam slični bliski primjer, ako ste to mislili. Neke sam večeri sjedila na balkonu i sjetila se da je upravo ovaj Forum mjesto gdje bih mogla raspraviti o tome
A što se tiče onog o davanju na znanje, htjela sam biti što kraća, ustvari sam htjela reći da ću valjda u svakodnevnom životu, u kojem ćemo se susretati sa vijestima iz crne kronike (jednom kad bude veći, naravno), svojim komentarima slučajeva koji se dešavaju nekom drugom, dati do znanja koji je moj stav. Ne u smislu da ću ga posjesti i reći "Slušaj, postaneš li pedofil, odreći ću te se putem Narodnih novina", nego mislim da će iz mojih komentara shvatiti što mislim. Na to se, naravno, odnosio i komentar o utočištu, nisam mislila da mu neću pomoći u nekoj drugoj situaciji. Ah, kvragu, teško je na forumu o tome, lako se upadne u zamku vlastitih riječi koje se mogu svakako shvatiti.
Ali valjda nisam ostavila opći dojam hladne kuje, neroditeljice?

[rahela]

Ali valjda nisam ostavila opći dojam hladne kuje, neroditeljice?

nisi
ja te kužim u potpunosti
iako malo drugačije razmišljam
tvoj "switch off" mode, bi bio vjerojatno obrambena reakcija za autodestrukciju
jer svi mi pokušavamo svojoj djeci usaditi neka mjerila o tome što je dobro, a što krivo
i naravno da se nadamo da se nikad nećemo ni naći u takvim situacijama

a kao što sam već prije napisala, nikada ne bih mogla prestati voljeti svoje dijete, ali bih apsolutno osuđivala napravljeno nedjelo - i ne, ne bih ga skrivala u podrumu jer mi je to nezamislivo

[pomikaki]

ma ne, nego mi se činilo da te uhvatio gadan crnjak.
Previše televizije, rekla bih odoka?

Ja bih nekako radije krenula s pretpostavkom da to moje dijete neće učiniti baš zato što ću imati povjerenja u njezinu dobrotu i što ću joj davati do znanja da mi se sa svakim problemom može obratiti. Tako mislim da ćemo lakše rješavati manje probleme pa da do većih neće ni dolaziti.
Ako se ipak dogodi, manji problem biti će pozvati policiju ili ne, a veći to da se dogodilo... i da se ne da ispraviti

[ninet]

Vjerujem da nijedna od majki pomenutih ubojica nije bila bas uzor majka, prosvjecena o najfunkcionalnijim odgojnim metodama i posvecena djetescetu koje je poslije "slucajno" izraslo u okrutnog ubojicu, psihopatu i sociopatu.
( - Dr. Freud slazete li se? - Slazem Ninet!)
E sad...one, kao takve...i dalje vole tu djecu i krivnju svaljuju na sebe.
Pa i ja bih je svalila na sebe jer ako sam podigla Mansona, negdje sam, brate, fulila.

[Svimbalo]

Rahela

Zapravo, u zadnje vrijeme na TV pratim sve benigne stvari (naravno, ako ne zaspim s djetetom ), ovo je stvarno slučajno izašlo iz mene
Enivej, moje dijete bit će cvijet ljudskog roda, sad je baš krasni pupoljak, i uopće ne sumnjam u to

[pomikaki]

ops ubacila mi se rahela, odgovarala sam Svimbalo.

Ali ovaj dio rahelinog posta mi je nešto potpisljivo

tvoj "switch off" mode, bi bio vjerojatno obrambena reakcija za autodestrukciju

Ako se dogodi, bilo bi mi lakše da uspijem uključiti taj "switch off" mode. No ne znam bih li mogla. Za sad se time ne zamaram i kako znate ne gledam baš televiziju, a crne kronike i akcijske filmove zbilja ne mogu probaviti. I mislim (ponovo da istaknem) da previše, puno previše, utječu na ljude a rezultat su ovakva razmišljanja

Svimbi pređi na crtiće, i to one češke

[Svimbalo]

Ninet, svakako se slažem s tobom, osim u slučajevima psihički bolesnih osoba, kod kojih uzrok leži u nečemu drugom, nekakvoj poremećenosti kemije, tako ja to kao laik shvaćam.
Uglavnom je stvarno prvenstveno kriv odgoj, ali tu se onda još nakalemi x drugih faktora tijekom odrastanja.

[anek]

svimbalo, mislim da mi ovdje svi možemo lamentirati beskonačno na ovu temu što bi mi i kako bi u takvoj pregroznoj situaciji postupili, ali činjenica je da su to tako teške i prestrašne životne priče i da mi svi zapravo pojma nemamo sada kako bi se mogli osjećati u takvoj situaciji i što bi se događalo u nama, pa tako ni ti.
za 20 godina nećeš uopće biti ista osoba kakva si sada, stavovi oko nekih stvari će ti se promijeniti još bezbroj puta i to je jednostavno tako. možda ćeš i o ovoj temi tada drugačije razmišljati, gledajući svoje dijete kako odrasta, mijenja se, zajedno s tobom.
pusti da život teče, uživaj u svom djetetu i svakom trenutku s njim i ne razmišljaj o takvim crnjacima
netko je napisao da "bezuvjetna ljubav" koja se uglavnom veže uz pojam roditeljske ljubavi uopće nije prisutna kod svih roditelja, kao što je uvriježeno mišljenje i s tim se slažem. ima različitih vrsta ljubavi i odnosa, i teško je reći što je "pravo", a što "krivo".

ovaj topic me podsjetio na film "dead man walking" sa susan sarandon i sean pennom; tema je smrtna kazna - da ili ne; također jedna preteška i kompleksna tema koja je sjajno obrađena u tom odličnom filmu /istinita priča, by the way/.

[Svimbalo]

Ma, ne opterećujem se ja, uopće, to je samo jedna od tema koja me zanima
Čak sam na prvoj stranici molila da govorimo ne o svojoj djeci i nama samima, nego o tim nekim notornim slučajevima.
Inače, slažem se da ću za 20 godina možda sasvim drugačije razmišljati-ili uopće neću
I da, paralela sa dead man walking je izvrsna-isto tako, kreneš sa jednim stavom, a kad odgledaš film, stav se promijeni...

[cvijeta73]

ajd podsjetite me malo na film, zaboravila sam - sjećam se da je ona časna, a on čeka smrtnu kaznu (što je bio zločin?) i na kraju ista bude i izvršena - jel da? a jel on nevin ili?

iz moje trenutne perspektive gledanja, mislim da taj OFF button nemam i neću ga nikad imati, na žalost, tako da bih gotovo 100% sigurno patila do kraja života.
inače, ako hoćete već još malo crnjaka, ne znam da li se sjećate onog riječkog slučaja, aleksandar relja, onog dečka koji je silovao i ubio curicu, završio na psihijatriji, nakon nekoliko godina pustili ga za vikend, a on ponovio to isto. na kraju se ubio u zatvoru jer nije mogao protiv sebe. roditelji - normalni, krasni ljudi. i sigurno se sjećaju svog divnog sina koji je nizao same petice u školi i bio normalan dečko. :/

[elin]

Enivej, moje dijete bit će cvijet ljudskog roda, sad je baš krasni pupoljak, i uopće ne sumnjam u to

e sad si to ipak ti, onakvu kakvu te znam

[Svimbalo]

A ja se nadala da je netko odgovorio cvijeti za film
Elin

Cvijeto, da me ubiješ ne mogu se sjetiti (guglala, nula bodova, nigdje ne otkrivaju poantu ), samo se sjećam da je taj film na mene ostavio takav dojam, da sam krenula sa time "đubre jedno prokleto", a na kraju zasuzila kad ga vodili na izvršenje kazne (da, izvršena je).

[elin]

međutim, ono što mene više brine vezano za moju malu je emocionalni život djece rastavljenih roditelja i kako se to kasnije odražava na njih i njihove odnose sa drugima. I oni, neku ruku rade gadosti, samo ne takve koje traže prijavu policiji, već zagorčavaju život sebi i drugima. Jeste li gledale Prozac Nation, ako jeste znate o čemu pričam. To mi je fear na kvadrat jer je preblizu, ovo silovatelj i pedofil, to mi se nekako ne čini realno (budući sam ja normalna osoba i dobra mama - kaj, mogu se valjda ja malo hvaliti kad neće nitko drugi ).

[Svimbalo]

Da, ne sjećam se tog riječkog slučaja, ali to bi spadalo u domenu poremećene kemije, odnosno bolesti, nevezano za krasne roditelje i ranije krasnog sina...
Iako, kad tako postavim stvari, onda se svih može na taj način "opravdati", jer gnjusne zločine ne čine psihički zdrave osobe...

[Svimbalo]

Elinče,

[mrč]

možda postoji 0,05% šanse da moje dijete postane manijakalni ubojica, da muči i ubija, masakrira ljude
tu osobu ja ne bih mogla voljeti

a šta uopće znači voljeti nekog...

citiram ovo ka primjer

svi ovi stavovi,i moj skupa s vašima,su čisto na deklarativnoj razini

jer vi žene moje POJMA NEMATE kako biste se u toj situaciji osjećale...jednostavno,ne možete znat.

no činjenica jest da majčino srce jednom kad postane mama nije više samo njeno...divno kaže Kišević:

Dijeliti mene od tebe
I onda kad nas nema
Isto je
Što i more razdvajati

Mislim da bismo voljeli svoje dite i dalje,al u isto vrijeme i nezamislivo patili.

[elin]

jer vi žene moje POJMA NEMATE kako biste se u toj situaciji osjećale...jednostavno,ne možete znat.

potpis za C.Diaz, velik kao kuća. Koliko sam se puta našla u situaciji da frendici u njezinoj situaciji savjetujem jednu stvar, jer ja bi to 100% napravila, a kad se nađem u njezinoj situaciji sama, to ne napravim, nego upravo suprotno i upravo ono što je ona napravila, a meni nije bilo jasno kako je mogla. Lako je davati savjete kad nisi u toj situaciji, kad dođeš - percepcija ti se naglo promijeni.

[Ms. Mar]

Ja ne znam kakva bi ljubav bila nego bezuvjetna. Ne znam kak bi to mogla voljeti svoje dijete bezuvjetno do 18 godina, a onda ovisno o tome kakvo je ispalo.

postavlja se pitanje:
-voljeti dijete jer zbog uloge tvog djeteta
-voljeti dijete zbog njegove osobnosti (sa svim manama i vrlinama)

-voljeti samo zato što jest.

Ili voljeti samo zato što volim.

[ivana zg]

Ja mislim da ima roditelja koji se "odriču" svoje djece kada naprave nešto loše ili ekstremno, samo zato da se njih ne poveže s djelom njihovoga djeteta,i ne osudi za loš odgoj.
To je isto tako loše, kao i biti roditelj koji svome djetetu nalazi opravdanje i oprost za sve.
Da teško je biti realan kada je majčinska ljubav u pitanju.
Ja znam, da ne znam kako bi se ponjela u toj situaciji, sigurna sam da bi pokušala "razumjeti" što joj se u glavi događalo u tome trenutku, ali nikako opravdati, ne znam bi li to bila osuda, ali odobravanje sigurno ne bi bilo, kakav bi ja bila čovjeka kada bi mogla zažmiriti svome djetetu na ubojstvo i tugu jedne majke koja je izgubila sina :? 8)

Sigurna sam da bi čin osudila, a za ljubav u srcu, e pa ne znam , dok je ovako mala i bespomoćna, misliš da ju nikada ne bi mogla prestati voljeti, ali kada odraste mislim da će se to promjeniti, mada tko zna?

Inače u zadnje vrijeme sam se našla u puno situacija gdje sam shvatila da roditelji nisu krivi ili njihov odgoj što su im djeca ovakva ili onakva.
Jako sam se iznenadila tom činjenicom...sada jesu li ta djeca pala pod utjecaj okoline ili sam u sebi nose neke posebnodti ne znam.
Znam jednu stvar, a to je da imam još tri sestre, da smo sve jednako odgajane, a sve četri imamao različite karakter, prioritete i gledanja na život, i dok su meni roditeljske "zapovjedi" bile svetinja, sestra ih je kršila kad god je stigla. 8)

MM pozna brata ubojice iz Sesveta još iz studetskih dana, danas smo ga
baš sreli ali MM je bilo neugodno javiti mu se, zato da ovome ne bi bilo neugodno zbog toga što mu je brat ućinio, pa razgovor krene u nekom za
njega neugodnom smjeru.
Čovjek je totalno OK i suprotost od brata- ista ih je majka odgojila-zašto mislite da je uvijek problem u roditeljima i odgoju, kada se ja na žalost iz dana u dan uvjerenija iz stotinu primjera oko mene, da to i nije baš uvijek istina?!!

MM sam baš danas pitala, kako bi se ti osjećao da to napravi tvoja sestra ili brat?
Samo je šuti, rekao je možda bi osjećao sram, ili breme kao da sam i ja to učinio :/
Ja sam mu odgovorila, da ubojičin brat možda nije u dobrim odnosima s bratom ( ili bi i ta ljubav trebala biti bezuvjetna), ovaj je bio 5g u zatvoru, možda se nisu uopće vidjeli prije ovoga?

Kada se ovo dogodilo odma sam pomislila na ubojičinu majku?
Zašto, zato što predpostavljam kako se osjeća majka koja izgubi djete, ali kako se osjeća majka čije je voljeno djete kojeg je dojila i gojila, i 9 mjeseci nosila pod srcem, uzrok boli tuđe majke?
Vjerovatno je žena u nekom bezvremenskom stanju, između "poricanja" stvarnosti, istine- da bi mogla preživjeti i funkcinirati, i stanja bolne svijesnosti da je život koji si ti donjela na svijet, koji je tebi bio radost, danas nesreća i bol za nekoga drugoga.
Preteško!!!!!!!

nekima će možda biti smiješno, ali ja si često zamišljam kakav je Hitler, Milošević itd. bili kao bebe, a onda opet pokušavam ući u njihovu glavu i pokošavam razumjeti što im se dogodilo da se iz male slatke bebe, pretvore u one koji ubijaju bebe!!!!! :/ 8)

[mrč]

ali ja si često zamišljam kakav je Hitler, Milošević itd. bili kao bebe, a onda opet pokušavam ući u njihovu glavu i pokošavam razumjeti što im se dogodilo da se iz male slatke bebe, pretvore u one koji ubijaju bebe!!!!! :/ 8)

ovo za Hitlera,pročitaj knjigu Dvorac u šumi

[yaya]

[quote="mrč"
no činjenica jest da majčino srce jednom kad postane mama nije više samo njeno...divno kaže Kišević:

Dijeliti mene od tebe
I onda kad nas nema
Isto je
Što i more razdvajati

Mislim da bismo voljeli svoje dite i dalje,al u isto vrijeme i nezamislivo patili.[/quote]

E ovo ja tupim cijelo vrijeme...pa dobro nam došla mrč

[MGrubi]

možda postoji 0,05% šanse da moje dijete postane manijakalni ubojica, da muči i ubija, masakrira ljude
tu osobu ja ne bih mogla voljeti

a šta uopće znači voljeti nekog...

citiram ovo ka primjer

svi ovi stavovi,i moj skupa s vašima,su čisto na deklarativnoj razini

jer vi žene moje POJMA NEMATE kako biste se u toj situaciji osjećale...jednostavno,ne možete znat.

no činjenica jest da majčino srce jednom kad postane mama nije više samo njeno...divno kaže Kišević:

Dijeliti mene od tebe
I onda kad nas nema
Isto je
Što i more razdvajati

Mislim da bismo voljeli svoje dite i dalje,al u isto vrijeme i nezamislivo patili.

ma daj molin te
takve hvalospjeve ćeš naći i na račun ljubavi dviju odraslih osoba (žensko-muško...)
pa vidiš svaka se ljubav da preboljeti
čisto zbog postojanja mehanizma za samoodržanje, čovjekov mozak je sposoban selektivno brisati sječanja, sve u svrhu opstanka

[mrč]

ma daj molin te
takve hvalospjeve ćeš naći i na račun ljubavi dviju odraslih osoba (žensko-muško...)
pa vidiš svaka se ljubav da preboljeti
čisto zbog postojanja mehanizma za samoodržanje, čovjekov mozak je sposoban selektivno brisati sječanja, sve u svrhu opstanka

A ja tebe molim da te teorije pokušaš prodat materi što je izgubila dite

[yaya]

ma daj molin te
takve hvalospjeve ćeš naći i na račun ljubavi dviju odraslih osoba (žensko-muško...)
pa vidiš svaka se ljubav da preboljeti
čisto zbog postojanja mehanizma za samoodržanje, čovjekov mozak je sposoban selektivno brisati sječanja, sve u svrhu opstanka

A ja tebe molim da te teorije pokušaš prodat materi što je izgubila dite

X

[cuckalica]

ja se ponovo vracam na ovu temu jer ne kuzim 2 stvari.

prvo
jel se meni cini ili vi gledate malo crno-bijelo na tu situaciju sa ljubavlju?
zar nije moguce prema istoj osobi imati vise osjecaja odjednom. u ovom slucaju bi to bili tuga, razocaranje, ljutnja, moguce i gadenje ovisi o vrsti zlocina itd itd, i u citavoj toj lepezi osjecaja moze postojati i ljubav.

drugo je punoljetnost
postoje i slucajevi maloljetnih delikvenata, kriminalaca pa cak i monstruma. pogledajte samo slucajeve premlacivanja po zagrebu u zadnje vrijeme, masakara po srednjoj skoli u SADu, bilo je i silovanja pa i jedan maloljetni ratni zlocinac iz BiH. da li mislite da bi vam i u takvoj situaciji proradio on/off switch?

[sandra111]

A nije li nama općeprihvaćena odgojna metoda, kad dijete radi nešto neprihvatljivo, da mu kažemo da ne volimo to što radi, ali volimo njega? Kad to pravilo prestaje vrijediti?
I nije li kod monstruoznog zločinca često riječ o dubokom poremećaju osobnosti, dakle bolesti, često neizliječivoj, a ti zločini često ne budu kontrolirani voljom?
I što je s djetetom koji čini manje monstruozne zločine, ali posve kontrolirane i voljne, i moralno jako gnjusne? Nisu li njegova planirana nedjela za veću osudu od onih nagonskih? I koga će od ovih majka ili otac voljeti uvjetnije ili bezuvjetnije? Zašto bismo onda ovo prvo dijete odbacili i zaboravili, a ovome drugom nosili čisti veš u zatvor?

[cvijeta73]

ajme meni, ovaj topik je stvarno crnjak postao. kad bih htjela odgovoriti npr sandri111, morala bih u glavu si ufurati takvo crnilo da mi je već unaprijed zlo.
svimbi moja, ja ti odoh odavdje

[Trina]

Je, ja stvarno mislim da je to bezuvjetna ljubav i da majka ubojice, silovatelja i bilo kakvog monstruma i dalje voli svoje dijete. Gadi joj se pomisao što je napravio, možda neće ni kontaktirati s njim, možda će živjeti na antidepresivima i sedativima do kraja života ali mislim da će ga uvijek voljeti.

[MGrubi]

ma daj molin te
takve hvalospjeve ćeš naći i na račun ljubavi dviju odraslih osoba (žensko-muško...)
pa vidiš svaka se ljubav da preboljeti
čisto zbog postojanja mehanizma za samoodržanje, čovjekov mozak je sposoban selektivno brisati sječanja, sve u svrhu opstanka

A ja tebe molim da te teorije pokušaš prodat materi što je izgubila dite

imam blizak primjer gdje mater preusmjerava svu svoju negativnu energiju na svoje dijete, koje nije ispalo onako kako je ona htjela (u pittanju je totalna suprotnost svoje majke po karakteru i sustavu vrijednosti, tj. antimaterijalist)
pa te ja pitam: voli li ona svoje dijete ?

jer se dobrano trudi, sa svojim komentarima, sitnim glupostim, zagorčati život svome djetetu

[mrč]

imam blizak primjer gdje mater preusmjerava svu svoju negativnu energiju na svoje dijete, koje nije ispalo onako kako je ona htjela (u pittanju je totalna suprotnost svoje majke po karakteru i sustavu vrijednosti, tj. antimaterijalist)
pa te ja pitam: voli li ona svoje dijete ?

jer se dobrano trudi, sa svojim komentarima, sitnim glupostim, zagorčati život svome djetetu

oprosti,ali ovo o čemu ti pričaš je isto neka vrsta devijacije

možda ta mater,koju spominješ,baš voli svoje dite(ili misli da ga voli),no nit su svi u ljubavi umjereni,nit je svi pokazuju na jednak ili ispravan način
ljudi u ime ljubavi rade svakakve stvari

no kažem,devijacije su jedno(u njih možemo ubrojiti i čedomorstvo,jel tako)
a emocije koje prema svojoj djeci nosi velika većina majki su drugo

u svemu ima iznimaka,a mi o iznimkama ovdje ne pričamo

[MGrubi]

Je, ja stvarno mislim da je to bezuvjetna ljubav i da majka ubojice, silovatelja i bilo kakvog monstruma i dalje voli svoje dijete. Gadi joj se pomisao što je napravio, možda neće ni kontaktirati s njim, možda će živjeti na antidepresivima i sedativima do kraja života ali mislim da će ga uvijek voljeti.

ja ti to vidim ovako:

slučaj 1.
majka doista ima bezuvjetnu ljubav prema svome djetetu (biološkom ili ne) , i to dijete odraste, prođe kroz šta prođe i postane monstrum

ta majka ima 3 opcije nošenja sa situacijom:
1. negiranje stvarnosti (ja ga još volim, to je ipak moje dijete)
2. samoubojstvo - nemogućnos negiranja ili prihvaćaja realnosti
3. doživotni antidepresivi i sedativi - nemogućnost prihvaćanja stvarnosti
4. off ljubav - prihvaćanje stvarnosti i nastavak života (dijete je 'umrlo' i sad je tu ,umjesto njena djeteta, monstrum)

[anledo]

Je, ja stvarno mislim da je to bezuvjetna ljubav i da majka ubojice, silovatelja i bilo kakvog monstruma i dalje voli svoje dijete. Gadi joj se pomisao što je napravio, možda neće ni kontaktirati s njim, možda će živjeti na antidepresivima i sedativima do kraja života ali mislim da će ga uvijek voljeti.

ja ti to vidim ovako:

slučaj 1.
majka doista ima bezuvjetnu ljubav prema svome djetetu (biološkom ili ne) , i to dijete odraste, prođe kroz šta prođe i postane monstrum

ta majka ima 3 opcije nošenja sa situacijom:
1. negiranje stvarnosti (ja ga još volim, to je ipak moje dijete)
2. samoubojstvo - nemogućnos negiranja ili prihvaćaja realnosti
3. doživotni antidepresivi i sedativi - nemogućnost prihvaćanja stvarnosti
4. off ljubav - prihvaćanje stvarnosti i nastavak života (dijete je 'umrlo' i sad je tu ,umjesto njena djeteta, monstrum)

nemam pojma sto mi je crnje od tvojih druge, trece i cetvrte opcije

a prva nije negiranje stvarnosti, kao socijalni pedagog susretala sam mnoge roditelje maloljetnih delinkvenata ili jos bolje onih punoljetnih u lepoglavi npr.

uopce nisu izgubili kontakt sa realitetom, samo su zbog realiteta beskrajno nesretni
i vole svoju djecu i dalje, ta ljubav nije pitanje mozga vec instinkta

uostalom, da je nema - propala bi svaka ideja i zelja i pokusaj resocijalizacije bilo kakvih zlocinaca
s njima obicno i jest problem sto su imali osjecaj da su premalo voljeni :/

i obicno osjecaju i krivnju i zaljenje sto je sve poslo po zlu (kada je kriminalitet motiviran losim odgojem) ili sto im je dijete neizljecivo bolesno (kada je u pitanju devijacija uzrokovana medicinski)

tu i tamo ima (medju ocevima relativno statisticki znacajno vise) onih koji pokusaju pritisnuti prekica off
obicno radi zastite vlastitog mentalnog zdravlja

da, vjerujem da kada roditeljska ljubav postoji (jer ne postoji uvijek, mislim da je to dokazivo) da se ona ne determinira pozitivnim i ocekivanim ponasanjem

[Svimbalo]

Stvarno je tema (p)ostala crnjak...

Ali mi je super zanimljiv post od anledo, i nekako kao da mi se polako kristalizira neka nova ideja, novo razmišljanje.
Rado bih da još koju kažu stručnjaci kao anledo

[la_mama]

nisam stručnjak nego bivši prosvjetni radnik. dakle bila sam razrednik srednjoškolcima, jednom dosta problematičnom razredu gdje je policija ne jednom imala posla s određenim đacima.
baš ti đaci su dolazili iz obitelji s nesređenim obiteljskim situacijama, imali totalno krivo postavljene sustave vrijednosti. a roditelji nisu ama baš ništa radili po tom pitanju, ali su zato redovito krivicu svaljivali ili na djecu, ili na njihovo društvo. ne može jedno dijete od 15 godina svaki dan dolaziti s 200 DEM (tada su to još bile marke) u školu. ili u nekom bijesnom autu. i da roditelji misle da je to u redu, da njihovo dijete to zaslužuje. ljubav tih roditelja nikada nije bila upitna. samo metode odgoja.

[MGrubi]

anledo
droga, prostotucija, krađa, tuča, prometni prekršaji .... o tome ne govorim
sve su to stvari koje se mogu ispraviti, upravo sa bezuvjetnom ljubavi

ali, ja specifično govorim o monstrumima: kao Fritzl, ostali pedofili, čovjek koji svjesno (mrtvo hladno) ubije drugog čovjeka (a nije u pitanju samoobrana ili nesretni slučaj) , muči i uživa u mučenju do smrti drugog čojeka, ... kad čovjek ostane bez čovječnosti, kad postane monstrum

na taj slučaj se referiraju 1,2,3,4

[anledo]

anledo
droga, prostotucija, krađa, tuča, prometni prekršaji .... o tome ne govorim
sve su to stvari koje se mogu ispraviti, upravo sa bezuvjetnom ljubavi

ali, ja specifično govorim o monstrumima: kao Fritzl, ostali pedofili, čovjek koji svjesno (mrtvo hladno) ubije drugog čovjeka (a nije u pitanju samoobrana ili nesretni slučaj) , muči i uživa u mučenju do smrti drugog čojeka, ... kad čovjek ostane bez čovječnosti, kad postane monstrum

na taj slučaj se referiraju 1,2,3,4

eto, ja sam zbrisala iz te struke nakon poslijediplomskog jer sam shvatila da me trosi preko svake mjere ta hrpa negativnog koje se nagledas i naslusas i koju nosis sa sobom od trenutka kad prvi puta to krenes raditi (ma usudila bih se reci i studirati ali 'ajde, malo je pretenciozno)

ali nikada, stvarno nikada nisam zapravo naisla na to da se roditelj u postupanju prema svom sudjenom djetetu uopce obazire na kategorizaciju kaznenog djela po kaznenom zakonu...

obicno im je kriterij cinjenica da je njihovo dijete u nevolji i da je napravilo shranje
pa s istim zarom (ili nama sa strane istim zarom) moze patiti roditelj razbojnika kao i roditelj slucajnog prometnog prekrsitelja ili roditelj serijskog ubojice (i naravno, ne nuzno samo i iskljucivo roditelj, vec oni koji ga vole, ljudi koji o njemu brinu i kojima je stalo)

iz toga si nekako dajem zakljuciti da ljubav ipak ima neke veze s time

a i dobro je da ima, kako je cilj kaznjavanja zapravo popravak i vracanje takvog 'popravljenog' pojedinca u zajedinicu (kazna nije sama sebi svrhom), onda je izvrsno imati tu neku bazu za postpenalni prihvat
bazu koja ga jos uvijek voli, unatoc svemu

nekad i vrlo rijetko to i uspije (no puno cesce na kraju se potvrdi da 'ljubav nije dovoljna' )

[Davor]

Malo mi je čudno zamrla tema pa ću ju malo povampiriti. Našao sam jedan vrhunski primjer uvjetne ljubavi, gdje se to čita u samom naslovu:

KONDICIONALI LJUBAVI
Mogao bih te ljubit na vrhu svakog lista
i latice što pada od svoga cvijeta teža,
na rubovima bijelih oblaka i na rijeci
što tiho ime nosi, na mjesecu što blista
na zemlji kao tanjur svjetlosti (da bi djeci
koja od želje nebo postaju bio svježa

igračka), ljubit bih te mogao na vrh krova,
visoko na planini, u magli gdje je tijelo
i samo magla, medu ribama koje hrupe
uzvodno, na dnu mora na galiji, uz jelo,
u ponoć u zvoniku, na rubu mokre klupe,
na čavlima, u knjizi između tijesnih slova

i oštrih kao staklo, mogao bih te zbilja
ljubiti usred kuće što gori i na rubu
ponora i u zraku dok letiš kao pljeva,
u rudniku i usred mesoždernoga bilja
prašumskog i na devi dvogrboj i na zubu
tvrđave s koje ljude bacaju i dok lijeva

kiša što nikad neće prestati, i na zvijezdi
da i to kažem, koju izaberemo kockom
slučaja bacajući novčić na kartu neba
i sjevernog i južnog, na križu i u mračnoj
ulici mogao bih ljubiti te, a ja te
ljubim na ovoj staroj postelji, koja škripi

i, vjeruj, nema bolje

Luko Paljetak - Voljeti

[Hana_Sara]

bezuvjetna ljubav= Isusova ljubav

i samo ta

[koksy]

bezuvjetna ljubav= Isusova ljubav

i samo ta

Kako kome...

Ja, zasad, ne mogu razumjet taj pojam ljubavi uz neke uvjete, trenutno sad volim svoje dijete, ma sta volim, on je dio mene, bez obzira dal mi se pokakao na tepih ili mi je razbio najdrazu salicu.
Kako JA vidim stvari, ljubav izmedu majke i djeteta je bezuvjetna. Iako se neki roditelji odreknu svoje djece zbog nekih razloga, mislim da ljubav nikad ne nestane, jer bas s tim odricanjem dokazuju da su povrijedeni, a povrijedit te moze samo osoba koju volis.
Neki su preponosni, pa ne iskazuju tu ljubav kako bi trebali, pa sve to zavrsi lose.

Ma ne znam ni sama sta pisem, jer mi je jednostavno nije jasno kako majka moze prestat voljet svoje dijete.
Za oceve ne mogu reci nista, nisam u toj kozi.