bundevica, ne znam ti dati pravi odgovor za tvoju situaciju jer je moje dijete imalo samo deficit pažnje, koji je bio uzrokovan emocionalnom nezrelosti za konkretnu situaciju sjedenja na miru i izvršavanja zadataka.
Ostavila sam je doma - po preporuci školskog i vrtićkog psihologa - a i sama sam uvidjela da je tako najbolje za nju - još jednu godinu (krenula je u školu sa 7,5) i sada mogu reći da je to bila jako dobra odluka.
Njoj se nekoliko mjeseci prije polaska u školu desio onaj "klik" u glavi, sazrila je i kad smo bili na testiranju za školu godinu dana kasnije, utvrđeno je da ima odličnu pažnju (rekla je psihologica da joj je pažnja bolja od većine prvašića koje je testirala) i da je sad i više nego spremna.
U školi je od prvog dana sve u najboljem redu, učiteljice je puno hvale, nema problema za pisanje zadaća, doma samoinicijativno vježba pisanje i računanje (to joj dođe kao igra, sama si zadaje zadatke), skoro svaki dan mi čita - baš se vidi da uživa u školi.

Sigurna sam da tako ne bi bilo da je išla godinu dana ranije.

Razumijem da će Karlu možda biti bed ako on jedini od svojih vršnjaka ne bude išao u školu, ali treba gledati dalje od toga. Mislim da mu treba još ta jedna godina igranja bez obaveza. Čuda se dese u godinu dana što se tiče zrelosti i pažnje.