Puno. I moje je dijete rođeno mjesec dana ranije i zato bilo školski obveznik. I iz njene je vrtićke grupe više od pola djece išlo u školu, kao i pola ulice, ali ja se nisam dala. Procijenila sam da emotivno nije zrela za školu i obaveze koje idu sa školom i tražila odgodu. Školska liječnica se nije složila, ali razgovarala sam sa školskim psihologom i pedagogom i dobila njihovu potporu. I nikada nismo požalili. L. je znala i čitati i pisati , grafomotorika je oduvjek bila klimava, ali nije bila spremna za školu emotivno. Brzo bi odustajala kad bi rješavala zadatke, ako nešto nije znala bacila bi crtančicu, bila je zaigrana, nesigurna. Ta godina dana duže u vrtiću značila joj je puno,kao i za njeno samopouzdanje. Ona je sad 3.r i nikad nije bilo problema. Savjesna je i odgovorna , gradivo savladava s lakoćom . Da je krenula ranije možda bi isto bila dobar đak, ali ulagala bi puno više truda, energije,mučili bi se svi skupa i nakraju bi vjerujem svi bili umorni i nezadovoljni, a ona nesretna.