Jedno pitanje za majke dvoje ili čak i više djece? zanima me što vam se najviše promijenilo kad ste dobili drugo dijete? koje stvari možda više niste mogli raditit, obavljati kao s jednim, što vam je bilo teže, a možda i lakše?
 |
|||
|
|
|||
Za dvostruke ili višestruke mame???'
Jedno pitanje za majke dvoje ili čak i više djece? zanima me što vam se najviše promijenilo kad ste dobili drugo dijete? koje stvari možda više niste mogli raditit, obavljati kao s jednim, što vam je bilo teže, a možda i lakše?
Meni je bilo teže samo u početku dok je beba bila skroz mala, dok se svi nismo privikli. Teže mi je bilo kad sam bila sama sa njima i kada sam sama išla sa njima van. Samo stvar organizacije. Kasnije je bilo lakše jer su se međusobno zabavljali, pa sam ja imala više vremena. (To govorim za 2.) Kad sam rodila Vitu ništa mi nije bilo teško, stvarno sam od početka samo uživala u njima. Ne kaže se zabadava - Jedno ko jedno - dva ko deset. Tri bi onda bilo kao 2.
Koja će biti razlika između tvojih klinaca?
Jedino mi nije bilo lako na samom početku kad je maleni skoro stalno ciko, a malena me trebala za sebe. Tu mi je MM bio neprocjenjiv. Sad je puno lakše, a nije mi ni veliki problem ostati sama sa njima, curici je 4 godine i već je u veliko razumna. I vjeruj da sam se sada prije počela vračati u neku prijeporodnu kolotečinu i navike nego kad sam rodila prvo.
nadam se da ću kroz par mjeseci moću pokušat na drugo. da sad ostanem trudna razlika bi bila 5 godina i 3 mjeseca. tako na najvjerovatnije će bit malo manja od 6 godina bar se nadam.
Ja sam se promijenila. Potpuno!
Totalno sam cool, sve doživljavam puno drugačije, smirenije i obično nasmješeno (a prije me sve puno više "diralo"). Općenito, kao da sam "mekša" a s klincima, sve mi je lakše, jer vjerojatno zbog iskiustva svi problemi, teškoće i faze djeluju akše nego s prvim.
Evo je tiwi to sročila puno bolje od mene, a kod nje je manja razlikaTiwi prvotno napisa
ja sam još luda , njemu je sad 2 god i 7 mj a njoj nepunih 9 mj .
Njoj se nisam uspjela posvetiti kako treba jer je on ljubomoran i jaaako ovisan o meni , muka mi je i prisjetiti se kako je bilo kad je bila skroz mala , pa bih se zaključavala u sobu da je podojim u miru , a on bi u kuhinji vrištao dok god se ne bi vratila .
Užas , da nemam pomoć , ne bih se tako lako odlučila na drugo jer je on prezahtjevan .
Jedno stvarno ko nijedno , izlazila sam na kraj s njim nekako unatoč njegovoj živosti , al sad je jako teško .
Nadam se da kad još ona malo poraste da će biti lakše , jer zasada je još uvijek povucu - potegni .
S njih oboje rijetko idem van sama , jer on bi vozio kolica , istrne mi se iz ruke pa moram trčat za njim , on bi da ga penjem na tobogan , pa da ga nosim jer mu se ne da hodat , pa još sto drugih ideja , al uglavnomjaaaako teško , al eto preživljavamo nakako uz pomoć bake , da nema nje , mislim da bi poludila.
Svaka razlika se u mom slucaju odnosila na puno lakši odnos s bebom... sve je bilo jednostavnije.. i dojenje...i budjenje po noci...i moje ne osluskivanje da li dise...ne odlazenje na hitnu na svaku malo vecu temperaturu.... ma divota...
Mene osobno....vise strah treceg nego drugog
Što se tiče tog dijela kako sam psihički bila , bilo mi je puno lakše , s njim sam se tresla na najmanju sitnicu , nisam znala što da radim , tražila sto i jedno mišljenje , a sada je to potpuno drugačije nakon druge bebe .
Puno sam smirenija , ne skačem na svaku i beba je zadovoljna i to se vidi .
Drukčije sam se postavila od početka , ispravila sam na njoj neke greške što sam s njim redovito činila , i eto sad ona spava u svom krevetiću , sita i zadovoljna , a on je sa mnom još uvijek u bračnom , lomimo se svi skupa i vruče nam je , al pomoći nema.
Barem sam s time s njom uspjela...
Meni se čini da je ipak do djeteta, a manje do naših postupaka. Kod mene mlađi spava sa nama, i ne da se u krevetić, a starija spava u svojoj sobi
Meni je bilo lakše u samom početku nego sada. Ali stvar je u tome što je stariji u nekoj koma fazi pa s njim ima tri puta više posla nego s mlađim.
Sa prvim sam bila pravi štreber, sve je bilo unaprijed isplanirano i po strogom rasporedu (barem u početku), dok sam s drugim potpuna suprotnost. Totalno opuštena i sve rješavamo u hodu.
Iako su skroz drugačiji, i fizički i karakterno, ipak je s drugim to sve već viđeno.
evo potpisujem tiwi, a jos cu dodati da je aria puno zahtjevnije djete od BC-a.
i jaevo potpisujem tiwi
S pozitivne strane, puno sam više 8) na razne nepodopštine i puštam im veću slobodu. Imam više povjerenja otkad imam više iskustva. Lakše obavim neke stvari po kući kad se njih dvoje zaigraju. Bolje sam organizirana (jer inače nikad ništa ne bih obavila) i, iako je nered veći, redovitija sam i temeljitija u čišćenju.
S negativne, lakše planem, više vičem i čini mi se da su kazne učestalije (sad kad su malo veći). Teže mi je hendlati njih dvoje kad se počnu svađati i tući. Ima dana kad više volim jednoga a manje drugoga, pa onda obratno. Manje izlazimo u grad i idemo javnim prijevozom, jer ih ne mogu oboje paziti, a jako su živahni.
I tako, u prosjeku, pozitivna nula
PS. Ovo je iz trenutne perspektive majke dvo- i četvero-godišnjaka. U početku mi je bilo najgore zajedničko uspavljivanje, a ostalo je, čini mi se, bilo više ili manje kao i prije.
Re: Za dvostruke ili višestruke mame???'
Što se promijenilo? Ne znam , osjećala sam se kompletnija, samopouzdanija, ljepša, bolja, a to se sve prenijelo na ostale. Koje stvari nisam mogla raditi? U biti sam sve radila kao i prije, samo s jednim djetetom više. Ničega se nisam odrekla. Možda je stvar u tome da je razlika u godinama dosta velika (preko 6 godina), pa me starije kćer nije baš TOLIKO trebala, čitaj - bila ovisna o meni, kao npr. beba.Jedno pitanje za majke dvoje ili čak i više djece? zanima me što vam se najviše promijenilo kad ste dobili drugo dijete? koje stvari možda više niste mogli raditit, obavljati kao s jednim, što vam je bilo teže, a možda i lakše?
Nadam se da će tak biti i s trećim ako Bog da jednog dana.
Pa da, tako i ja. A sa 3. još više.
Kod tako velike razlike mislim da se ne trebaš ništa brinuti. Takva je razlika između Ire i Vite i od početka je sve super. Štoviše, ona mi puno pomaže. Poigra se sa njim, pazi na njega više nego ja.
Sa ovim se punosti slažem!Meni se čini da je ipak do djeteta, a manje do naših postupaka. Kod mene mlađi spava sa nama, i ne da se u krevetić, a starija spava u svojoj sobi
Ma ima tu i do načina odgoja, organizacije itd..Ali nitko mi ne može reći da je isto sa djetetom koje spava cijelu noć i sa onim koje ima energije za trčati cijeli dan i još snage navečer u krevetu razgovarati sa igračkama...treba puno strpljenja, snage i dosljednosti...divim se takvim roditeljima! (pogotovo onima koji su uz sve to još i zaposleni)
Od kada imam troje djece, puno sam organiziranija, efikasnija, manje paničarim za svaku sitnicu (ne stignem više paničariti
Doduše, sad smo puno manje mobilni nego što smo bili s jednim djetetom i imamo jako malo vremena za sebe.
Isto ovako
iz ovog primjećujem da je lakše mamama kod kojih nije velika razlika u godinama među djecom, što je i logično- starijem djetetu možeš objasniti nešto, ne treba te u tolikoj mjeri koliko dok je još malo..između mojih bit će 16 mj razlike i živo me zanima kako će to izgledati.
mislim jedno pišem drugo- smatram da je lakše mamama kod kojih JE velika razlika u godinama među djecom...
Slažem se.
da, lakše je, utoliko da starijem možeš objasniti neke stvari i ne vise oboje na cici i ne bude se stalno po noći.... ali starije dijete ima drugačije potrebe za koje nekad treba i više energije nego z bedinanje dvoje djece po noći.Slažem se.
naravno, svako razdoblje nosi svoje, u obje situacije treba imati energije
Babyboys, čitam ti potpis i nije mi jasno kako si uspjela roditi dvoje djece sa razmakom od 15 dana15/06/82 + 30/06/82 + 03/08/01 + 19/09/06
fali peti
Jedno je bilo vise gladno od drugoga.Babyboys, čitam ti potpis i nije mi jasno kako si uspjela roditi dvoje djece sa razmakom od 15 dana15/06/82 + 30/06/82 + 03/08/01 + 19/09/06
fali peti
ja sam inače jako organizirana a sada sam još više...imam ih dvije a još par mjeseci imat ću ih dao Bog 4. Znam da će biti u početku naporno ali ja se odista veselim. Nikada nisam mislila da ću imati toliko djece ali supač mi je sada. Gledam svoje prekrasne cure koje očekuju dva brata! :D
Moj stariji sin ima 3 godine i 9 mjeseci,a mali pišonjica 4 mjeseca i 4 dana. Svaki traži svoje i ja se prilagođavam... S drugim djetetom sam definitivno opuštenija i nekako psihički spremnija. Doduše, imam i tu neku ludu sreću pa su obojica ne samo dobri-predobri! S ovim maleckim dosad nisam imala nijednu neprospavanu noć. U početku se jeste jako često budio po noći da doji, ponekad i svakih sat vremena, ali bi odmah i zaspao. Sad su ti razmaci naravno dulji, budi se ,doji,zaspe. Tako i po danu, s tim da se sad više i igramo i ''pričamo'' u razmacima između spavanja.
Divota jedna...ako poslije nekad sve ne ''iskišem''
Slažem se da je teže kada je veča razlika u godinama, ali samo u početku. Oni sa manjom razlikom se mogu super igrati zajedno kad malo porastu, a imaju i slične interese. Npr - Iru i Erika uglavnom zanimaju isti crtiči i filmovi, predstave. A Vitu moram voditi na Miffi, što je njima dosadno - a nemam ih sa kime ostaviti.
mislim da je tu najveca razlika.
Kod nas je razlika 16 mjeseci i desilo se to da sam imala dvoje djece u pelenama. Kada se Sami rodio, Edita je tek prohodala
Sjecam se da mi je drugu trudnocu bilo pretesko gurat jer se Edi budila po noci, a meni je vazda bilo muka
i sad kad Edita ima 5 godina, a Sami cetiri najteze mi je od svega kad izadjemo vani
U svemu tome kod te male razlike je super sto se po cijeli dan skupa igraju. ja svojoj djeci fakticki u igri uopce ne trebam
eh, zaboravih napisat (kao i uvijek jelte
Svaki put kad mi je tesko dok sam sama vani sa djecom, sjetim se nase Zorane
eto, nje se sjetim posto zena ima troje djece od uha do uha
i cesto sebi postavim pitanje "Dje ta zena stavi trece dijete"
ono, ja imam dvoje koje jos uvijek uglavnom drzim za rucice
ja imam cetvero, i stizem vise nego ljudi s jednim djetetom...
odnosno, s vise djece treba covjek biti efikasniji, a i nekako je lezerniji odnos prema djeci, barem kod mene,a i djeca su onda nekako opustenija...
kod nas je razlika točno 5 godina i u početku mi je bilo jaako teško (heda je puno "zahtjevnija" beba nego je to roko bio), ali sad je već super. H ima 6 mjeseci a R 5,5 godina i on ju zabavlja, pričuva, vozi u kolicima vani kad ja kuham... tak da smo sad fakat na konju
sad kad se sve nekak posložilo, mogu reći da mi se promijenilo samo to kaj sad opet imam malu bebu... roko je već bio skroz samostalan i s njim fakat nikakve brige nije bilo, a sad ipak dobar dio dana provedem u nosanju, mijenjanju pelena, hranjenju... ali uživam u tome, htjela sam bebicu i imam ju
nismo ništ manje mobilni, stalno smo vani, jedino kaj se doma moramo vratiti do 8 navečer jer mala ide spavati. i uglavnom sam cijele dane sama s njima.
ukratko: go for it girl! nema ljepšeg...
ma ja sam sve sigurnija u to. moram samo riješti par preprekica prije, to neće dugo trajat i idem ja, svaki dan razmišljam o otme i baš vidim da mi fali.
a tako bi ako bog da i u nas trebal bit razlika tj. malo veća skoro 6 godina, ako sve bude teklo kako treba
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom