Kako ste se vi osjećali??
Evo mene s još jednim pitanjem? Al nova sam pa sam puna pitanja!pa ovako pošto se meni prvo dijete dogodilo neplanirano, ne znam kako je to zbilja planirat i željet dijete, a da je to stvaran osjećaj.
naravno da smo bili sretni i da se sve posložilo kad sam slučajno ostala trudna, samo što sad kad sam gotovo sigurna da želimo drugo dijete stalno se ispitujem u svakoj situaciji se zamišljam s još jednim djetetom i sl. pa me zanima za vas koji ste planirali diejte kako ste se osjećali.
evo da vam ukratko opišem svoje osjećaje i želje: prvi put nakon 4 i pol godine se u meni rodila želja za drugim djetetom, onako da se mogu zamisliti u drugoj trudnoći i da zbilja mislim da je vrijeme. razlika nije premala a nekako ne želim da bude veća. vrijeme jako brzo prolazi.
kad idemo negdje s djetetom zamišljam kako bi bilo da je sad s nama još jedna beba i sve mi se nekako čini ok, prije bi znala pomislit ajme da sad imam bebu to ne bi mogla. mislim da mi se dogodi bilo bi sve u redu, ali eto nisam u situaciji da će se dogodit (nažalost je došlo do toga da sam morala neko vrijeme piti tablete tako da izgleda da moram planirati, tj. znate ono kad ih prestanem piti uopće se ne paziti a to znači planiranje na neki način). čak i kad ponekad uzađemo van, mislim si kako ne bi imala ništa protiv ni da sam ostala doma s dječicom.
jedino od čega sam luda je vaganje stalno razmišljanje situacije zamišljanje, ustvari pitam se je li to stalno razmišljanje dovelo do toga ili sam stvarno spremna, da li je to zbilja onaj osjećaj kad sto posto želiš
dijete i da ćeš biti presretan kad ugledaš plusić na testu.
onda od silnog naprezanja da li je to istina kad se ne mogu u parku iskreno nasmijat nekoj bebi mislim si eto vidiš da to nije to ti samo želiš da to bude to ali ustvari nisi spremna.
to se pitam jer oduvijek želim više od jednog djeteta a kako razlika raste, da nije to možda osjećaj da moram sada da vrijeme odmiče i iako imam vremena bar što se tiče godina, nekako ne želim razliku od 10 godina, premda ne kažem ni da je to loše i tako sve nešto zbrkano.
evo naprimjer prije godinu dana se dogodilo da sam posumnjala da bi mogla bit trudna i bilo mi je ugodno to pomislit ali kad sam krenula kupit test i radit ga u meni se nešto nadalo da nije,nekako sam protrnula kad sam pomislila da bi mogla bit istina i nadala sam se da nije. ( naravno da je bila rodila bi i bilo bi sve ok,ali govorim o tadašnjem osjećaju kad je došlo do situacije koja mi se danima prije toga činila željenom a onda kad je došlo da bi to mogla bit stvarnost sam se malo preplašila.
evo ja sam vam to sve opisala nadam se da ste shvatili bit
kako ste se vi osjećali??
 |
|||
Odgovori s citatom
točkalica prvotno napisa
.
)
