Stres i uspješnost potpomognute

[stellita]

Evo nek me moderator slobodno zaključa ali ja ću napisati nekaj lijepoga o curama s potpomognute. Na nijednom pdf nisam naišla na tako drage i strpljive osobe, uvijek spremne pomoći. Meni je predivno osjetiti da ta kemija i pozitiva ovdje tako vlada. Meni kao majci i trudnici uvijek ste inspiracija za još dodatne snage.
Tako razmišljajući i nakon upoznavanja nekolicine ja sam se zapitala. Dosta tj većina vas naravno radi i obavlja svakodnevne rutine uz to što pokušavate ostati trudnima. Računam dakle tu sve procedure potpomognute.
Koliko ste mogle promijeniti, bez obzira na fizičke barijere trudnoći (o njima ne pišem), ostatak života? Koliko ste smanjile stres, malo se opustile i predale sebi? Da li je moguće uz sam stres (vjerujem da postoji) oko same potpomognute da se opustite? Smatrate li da je to isto važna komponenta u ostvarivanju cilja?

ako sam zadavila poklopite me nježno...

[tikica_69]

Kad sam krenula sa postupcima bila sam puna entuzijazma i nade....cak i onih godinu dana prije nego smo shvatili da nesto nije OK.
Dakle, tu bas stresa uzrokovanog neuspjehom nije bilo. Ali uvijek je prisutna neka doza stresa na poslu, u obitelji, okolini.....tako da ako cemo po toj teoriji, ni jedna zena ne bi mogla ostati prirodno trudna.
Dakle, taj vid stresa odbacujem kao predmet neuspjeha.

E sad....moji prvi neuspjeli pokusaji su bili katastrofa....rezultirali su ogromnim stresom i devijacijama u ponasanju i to u prevelikoj mjeri, mogla bi cak napisati - dobro da sam ovdje medju vama.

Danas mi je MPO stil zivota. Poslozila sam kockice u glavi, napravila plan A, plan B i plan C i nista me ne moze vise srusiti.
Mogu tugovati, odtugovat cu. Mogu plakati, razvedrit cu se, mogu ostati trudna, raspametit cu se, mogu vise ne imati djete, pomirit cu se.

Odlucila sam da to vise nikad nece sasvim ovladati mojim zivotom, da sam ja gazda i ja vozim ovaj put. Ja biram cestu.

[malaplava]

Podižem temu...kako da se opustimo i smanjimo stres...a mislim da to jako utječe na postupke koji su jako iscrpljujući u psihičkom i fizičkom smislu..

[stellita]

mislim da je prekrasno što se cure ovdje zapravo na svjestan i nesvjestan način psihički pomažu i umanjuju tu dozu stresa izazvanu MPO.
znam da su razočaranja većom mjerom kontraproduktivna...kako ti kažeš ti si se "naivikla" mada mislim da nije prikladna riječ ali....
da li je moguće reći ..." ma idem se neko vrijeme posetiti samo MPO i relaksaciji?"

[wewa]

trenutno sam ne u stresnoj, nego stresenoj fazi - nesto kao pregorjela sijalica.
srecom, na Mb se ceka (a i nije mi mrsko sto je tako ovaj put) pa cu se valjda pokrpati do naredne odiseje...
ima faza kad sam u nirvani (to su obicno faze koje pocinju par mjeseci poslije i zavrsavaju par mjeseci prije postupka). MPO mi je samo jedan od izvora stresa, a njih je mnostvo u zivotu... nastojim, koliko god mogu, birati bitke - nekad mi ide bolje, nekad manje dobro. koristim i doping u vidu homeopatije.

koliko stres utice na zacece? nemam pojma. cak se i ne usudim razmisljati o tome, imam osjecaj da ako o tome ovisi moja trudnoca, nikad je ne bih docekala...

[stellita]

istina wewa jer onda bi mogli odmah dignuti ruke od svega...
ovdje navode da stres ne utječe na ishod tj. ne umanjuje šanse kod IVF-e
http://www.ivfnewsdirect.com/?p=232

[ZAUZETA]

Stelitta,, pozdrav Ma da, stres, mislim da se gombam uvijek sa istom količinom stresa , samo je drugačije raspoređen.
Neke stvari koje su me izluđivale prije, sada ne primjećujem, tj. promjenila se lista prioriteta.
Mislim da svaka od nas na ovom forumu se promjenila kao osoba, postala senzibilnija za naše probleme, a neke stvari pa i neki ljudi su nam postali daleki.

Ipak, ne mislim da stres utjeće baš toliko na postupke, jer svaka cura koja je odavde prešla u trudnice sigurno nije bila bez stresa, i uzbuđivanja zbog iščekivanja rezultata.

[ina33]

Ne smeta - žene ostajale trudne i u ratovima, i dok su imale smrtne slučajeve u obitelji tijekom IVF-a, a nisu kad su bile doma i imale idealne uvjete. Naravno, za opće zdravlje bolje je smanjiti stres - ali ko nije u stresu i tko to određuje koja je prihvatljiva razina stresa - uglavnom, dok tijelo i duša funkcioniraju - it's OK.

[ina33]

E, i negdje sam pročitala neko strano istraživanje da razina stresa i uspjeh IVF-a nije koreliran, ne znam točno gdje, možda se nađe i neko koje to korelira, ma, po meni je to nevažno. Stres je općenito dobro smanjit tj. menadžirat, a najgore je pak nervirat se zbog toga što se nerviraš, ako se već žena nervira - nek' ili proba smanjit ili proba prihvatit stanje i živit s njim u miru, bio bi to moj recept.

[stellita]

da jedan iz veljače 2009.g. takav tekst sam i linkala malo gore....

[Gabi]

Mislim da je svaka od nas pod određenom dozom stresa za vrijeme samog postupka. Sad, da li on utječe na uspješnost postupka, ne znam, ali sigurno ne pomaže. Uvijek brinemo kako će sve to utjecati na naše zdravlje, da li ćemo dobiti js, da li će se oploditi, da li ćemo napokon i mi postati trudnice, mame, hoćemo li imati dovoljno novaca za MPO, dobiti GO kad nam zatreba, i sl. Mi smo relativno kratko u MPO-u...godinu dana...pa još nekako guramo. U biti...mislim da je to zbog toga jer osjećam da sam izabrala dobru kliniku, za sad nemam problema s dobivanjem GO kad mi zatreba, a financije...e tu zna "zaškripati". Ali uvijek su tu i strmoglavi padovi nakon negativne bete, ali uz pomoć dragih ljudi (tu ubrajam posebno sve vas) sve to polako dođe na svoje.
Kako umanjujem stres? Nakon ovog neuspjelog IVF-a pretvorila sam polovicu travnjaka u vrt . Sad mi je to glavna preokupacija. A bliži se i drugi tjedan kad opet startamo.

Oprostite na pisanju zbrda-zdola. Kuham ručak pa sam malo tu, malo u kuhinji.

[malaplava]

Drage moje ne znam kako se ne izlagati previše stresu, ali kažu kad se opustimo da se trudnoća uvijek desi kad to najmanje očekujemo...tako je bio i meni....sa smrzlićima sam dobila dvojčeke...ali su otišli u 6 tjednu čak su mi i kiretažu radili... i još uvjek se oporavljam od svega....a tad stvarno nisam mislila da sam trudna ali eto bila sam.... ja se nadam svom anđelu tako puno...

[katarina]

Mogu tugovati, odtugovat cu. Mogu plakati, razvedrit cu se, mogu ostati trudna, raspametit cu se, mogu vise ne imati djete, pomirit cu se.

tikica69 ja sam se na ove tvoje riječi naježila moram si ih kopirati jer sve ono što osjećam sažeto je u tvoje dvije rečenice.

a što se tiče stresa, moram nevoljko priznati da je on kod mene skoro stalno prisutan a u zadnje vrijeme se pojačao, što svakako nije dobro s obzirom da je dokazano da je upravo stres glavni okidač za bolesti.

borim se s stresom i "čupam" se iz dana u dan iz njega, tjeram samu sebe naprijed i iščekujem dan kada ostanem trudna,rodim i postanem majka a moj dragi muž- tata ( e, sad mi suze klize niz obraz)

[sretna35]

Mislim da je potpuno logično da u svijet MPO-a ulazimo s velikim nadama i očekivanjima. Što su nam viša očekivanja to je veća i razina stresa i tuge ako doživimo neuspjeh. Dok god samo MPO doživljavala najvećim ili barem najvažnijim dijelom svog života biko mi se teško nositi sa svime što mi je on donosio.

Kada se desio "klik" u glavi, a to nije bilo niti brzo niti jednostavno, shvatila da je život važan i lijep takav kakav jest i prihvatila sve ono što mi on donosi sve je postalo lakše i ljepše. Uživala sam doslovno u svakom trenutku života i nastojala maximalno ugoditi i sebi i ljudima oko sebe. Mnogi čak kažu da sam se promijenila i postala bolja osoba.

Život nije livada puna cvijeća da šetamo po njoj i beremo samo one cvjetove koje želimo, život je borba. A ja sam odlučila da će moja borba za novi život trajati sve dok bude "jajeta" u meni. Upornost se isplatila, a i s vremenom sam puno manje patila.

A što se tiče stresa, naravno, da je bolje da ga nema i da ga treba izbjegavati. No ti mi savjeti zvuče jako smiješno u današnje vrijeme: kad jurimo karijere, tramvaje, kad se ljutimo zbog GM hrane, zagađene vode, kad nemamo vremena za prijatelje i za druženja, kad ljudski mozak vrijedi 2 kn po kg, kad znanje, poštenje i iskrenost ne vrijedi skoro ništa. Kad imamo političare kakve imamo. Kad kolege s posla nemaju vremena i razumijevanja za vaše probleme, kad su ordinacije krcate, a sestre ljute (čast iznimkama).

Mi stres naprosto, ne možemo izbjeći ali trebamo nastojati upravljati njime, a ne da on upravlja nama. Pronaći svoje ispušne ventile i izvore zadovoljstva, omiljene ljude, mjesta i parfeme i priuštiti si ih.

I ne zaboravite, neke su žene zanijele i zatrudnjele silovane tijekom rata u logorima (mislim da količina stresa u kojoj se to dogodilo ne može biti veća, onima koji nisu gledali od srca preporučujem film Grbavica).

Dakle, unatoč i usprkos stresu idemo dalje u pobjede nove, u nove trudnoće i nove živote.

[amyx]

Mislim da nisam baš nešto pretjerano pod stresom a opet svi viću opustite se i bit će kad se najmanje nadate. Kao baš sad kad hočete ne ide. :shock: Pa ja prije 7 godina stvarno nisam planirala bebu niti sam bila opterečena trudnočom ni nikakvim postupcima oko MPO a svejedno se nije ništa desilo. Uvijek je to bio sex kad ti dođe i gdje ti dođe pa ništa. Nije bilo razmišljanja o broju folikula, o stanicama ou folikulama,o ovulaciji, ma uopče o trudnoći. A sad kad to sve moramo računati, dodavati, oduzimati i kalkulirati, naravno da je neki stres prisutan ali mislim da su to toliko zanemarive količine da stvarno ne mogu utjecati na uspijeh. Dakle cure evo pametan savjet OPUSTITE SE

[wewa]

sretna, tebi posebna

[thaia28]

U odnosu na vrijeme prije MPO borbe osjećam da sam se u mnogo toga "zakočila"- bilo profesionalno, društveno pa i emocionalno. Nekako kao da više toga mora mora u mene stati, pa sve više trpim.
Posao mi je dosta stresan i iz toga si razloga "priuštim" bolovanje od transfera do bete, zapravo ne želim predbacivati neuspjeh postupka tom stresu od posla.

Kada se desio "klik" u glavi, a to nije bilo niti brzo niti jednostavno, shvatila da je život važan i lijep takav kakav jest i prihvatila sve ono što mi on donosi sve je postalo lakše i ljepše.

Nekako mi se čini da sam na tragu ovome.. jedan predivan izlazak s meni predragim ljudima u meni je pokrenuo ovakve emocije smirenja, prihvaćanja svega kako je i kako još mora biti; sve je i dalje onako dobro kao što je bilo i prije naše borbe, samo što sam cijelo vrijeme gledala samo na drugu stranu.
Dosta sam se prepoznala u tikičinim rječima, gdje govori kako je preuzela opet kontrolu nad svojim životom.. bila sam stalno u nekom nezadovoljstvu i samosažaljevanju dok nisam odlučila čvrsto nešto promijeniti, počela sam redovito vježbati, uvela zdravu prehranu, promijenila neke životne navike. I sad osjećam da se puno manje živciram oko svega, drugačije reagiram na stres oko sebe, više sam 8) . Nadam se da će se ovako i nastaviti

[dorica]

a kad smo kod stresa...
meni se plačeee
treba plaćati kredite ...
MM će sad ostati bez posla ali neda se on .... snalažljiv je on pa je već na par mjesta dogovorio razgovore...

[andream]

Mislim da je potpuno logično da u svijet MPO-a ulazimo s velikim nadama i očekivanjima.

Da, ovo je ključno i potpisujem sretnu. Kad sam u prvom postupku imala velika očekivanja, tresnula sam tako jako u realnost da sam se jedva izvukla. A kasnije sam išla bez ikakvih očekivanja, kao da "odrađujem" postupke bez krajnjeg cilja - zato je i osjećaj sreće isprva bio nestvaran, evo još kao da smo u nekom sretnom snu...

[ina33]

Mislim da je potpuno logično da u svijet MPO-a ulazimo s velikim nadama i očekivanjima.

Da, ovo je ključno i potpisujem sretnu. Kad sam u prvom postupku imala velika očekivanja, tresnula sam tako jako u realnost da sam se jedva izvukla. A kasnije sam išla bez ikakvih očekivanja, kao da "odrađujem" postupke bez krajnjeg cilja - zato je i osjećaj sreće isprva bio nestvaran, evo još kao da smo u nekom sretnom snu...

Super si to rekla, sretna, a i andream mogu potpisati. Moj trik je držat očekivanja pod kontrolom (a svaki put je to iznova teško). Ako je dozvoljena šala, a i da se nadovežem na andream, bila sam se svojedobno zezala da je bavljenje MPO-om kao lobiranje za "world piece" - ono, jedan hvalevrijedan poduhvat, za koji ti je teško vizualizirat da će se stvarno osvarit - kad ono se koji put iznenadiš .

[stellita]

dorica joj....
čitajući vas drage ženske opet ponaljam: ZMAJEVI ŽENE ŽIVE NA OVOM PDF-u!
nikada vam neću reći jer to sam naučila da kad se najmanje nadate da će nekaj biti...
samo ću reći da želi svakoj da stigne njeno čudo maleno.....
a dorica znam teško je bez posla ali ja se sjećam vremena kada sam bila prvi put trudna....na završetku faxa, dakle bez novaca, mm je nekaj radio ali honorarno...tada smo imali najmanje novaca ali bilo nam je lijepo...fakat prelijepo....znam da zvuči blesavo ali zaista je tako bilo. Sada ni ne razmišljam o financijama. Sve se to posloži nekako.
neka je samo vama zdravlja draga moja dorice...
pusa svim MPO zmajicama

[pčelica2009]

tikica_69- L E G E N D O!!!!!!!!

[dorica]

stelita

[Blekonja]

Mogu tugovati, odtugovat cu. Mogu plakati, razvedrit cu se, mogu ostati trudna, raspametit cu se, mogu vise ne imati djete, pomirit cu se.

tikica69 ja sam se na ove tvoje riječi naježila moram si ih kopirati jer sve ono što osjećam sažeto je u tvoje dvije rečenice.

a što se tiče stresa, moram nevoljko priznati da je on kod mene skoro stalno prisutan a u zadnje vrijeme se pojačao, što svakako nije dobro s obzirom da je dokazano da je upravo stres glavni okidač za bolesti.

borim se s stresom i "čupam" se iz dana u dan iz njega, tjeram samu sebe naprijed i iščekujem dan kada ostanem trudna,rodim i postanem majka a moj dragi muž- tata ( e, sad mi suze klize niz obraz)

ogroman X na sve ovdje rečeno, i ja kopiram ovu rečenicu predobra je

[ici]

Hm stres,kolko on utjeće ili ne utjeće na ishod svega pojma nemam ali evo kako je s nama:kad smo išli u psotuke potuno "spremni"ishod je bio negativama sad kad smo išli radi azoo u Mb bili smo ne pod streson nego STRESOM pogotovo MM spermija je bilo i to obećavajuće pa sad izgleda da MD bolje funkcionira pod stresom

Meni je veće opterećenje svakodnevni problemi općenito u životu jer na neki način smo se navikli na njegovu dg i borimo se a svakodnevnica je uvik iznenađujuća pa nekad dan krene dobro a završi katastrofalno ili obrnuto tada mi je sve to skupa još i teže uskladiti ali trudimo se!

[martina123]

Danas mi je MPO stil zivota. Poslozila sam kockice u glavi, napravila plan A, plan B i plan C i nista me ne moze vise srusiti.
Mogu tugovati, odtugovat cu. Mogu plakati, razvedrit cu se, mogu ostati trudna, raspametit cu se, mogu vise ne imati djete, pomirit cu se.

Odlucila sam da to vise nikad nece sasvim ovladati mojim zivotom, da sam ja gazda i ja vozim ovaj put. Ja biram cestu.

Ajme tikice, ovo je izvrsno!
Apsolutno potpisujem, od rijeci do rijeci!

Fakat izvrsno opisano!

[martina123]

..jos nesto....
Moram to napisati..
Poznajem jednog veterinara i njegovu suprugu, oni su isli na postupke i nisu uspjeli, sada su posvojili dvoje djecice (brata i sestru) i zivot im je divan.
Do trudnoce nije doslo.
Uglavnom, jednom je on rekao svojoj supruzi: draga moja, ja inace radim inseminacije sa kravama.. (nemojte se smijati )
I od njih 30, jednoj ili dvije mozda ne uspije.
Uglavnom, zbog cega ti ovo kazem.. One nakon sto im se uradi Inseminacija, zaborave na to, ne razmisljaju o tome, ne postoji onaj famozni X faktor koji isijava iz MPO ustanova.
Dakle, psiha puuuno radi, ali recite vi meni kako da ja budem kao krava i zaboravim na sve?!!!...
Zakljucak: psiha djeluje, ali svaka od nas se nosi sa time koliko god moze (vjeruj mi)...

[martina123]

..zaboravih napisati, ona jedna ili dvije kaj nije uspjelo, uspije odmah u drugom postupku...

[stellita]

joj martina ovo sa insemincijom me nasmijalo...
podsjetilo me na onu knjazovu emisiju kada je Kranjčar umjesto onog veterinara išao pregledavati kravi rektum...ali sa satom na ruci..ouch!

ne draga moja niste vi kravice ali na nesreću ljudi smo pa razmišljamo previše...o onome o čemu trebamo i ne trebamo
muškarci su zaista jednostavniji od žena...kod njih ili je ili nije...a žene puno kalkuliraju i analiziraju...
dosta se pisalo o tom fenomenu da kada ljudi koji su dugo bili na MPO usvoje dijete da dobiju i još jedno prirodnim putem...nisu baš znali to objasniti pa kaj reći onda?

[rozalija]

tikice prekrano napisano.

[Timmy]

Otkad sam saznala da moramo na potpomognutu, kod mene nije postojao ni jedan jedini dan da sam disala punim plucima. Meni je potpomognuta obuzela (da ne kazem oduzela) zivot, totalno, do zadnje kapi krvi i daha. Ja na nista drugo nisam mislila, u mojoj glavi sve druge teme trajale su maximalno minutu i onda bi se sve svelo na postupak, zdrav zivot, istrazivanje o novostima u MPO i forum. Samo sam isla iz postupka u postupak, a u medjuvremenu bih se pripremala za novi protokol. Jedinu sam u postupku osjecala kakav takav mir jer sam se tako osjecala blize cilju. Gledajuci unazad, nisam bila ni dobar partner. Ne znam kako me moj suprug istrpio. Nedavno sam pitala supruga zasto 2004 nismo kupili tu i tu kucu kad je bila tako povoljna, bla bla....On me pogledao s nevjericom i rekao: "Ti imas selektivnu memoriju, zar se ne sjecas da se s tobom tada o NICEMU nije moglo razgovarat, ti si mislila samo na dijete, a ti me pitas zasto nismo kupili tu kucu." Ja sam zivila u totalnom grcu, ja sam bila grc. Nije da ja nisam funkcionirala, na poslu sam bila izvrsna ali mi je socijalni i emotivni zivot bio neadekvatan. Zalosno ali istinito. Srecom, dobili smo curicu. Ja ne znam sto bi samnom bilo da je nismo dobili, zaista ne znam, o tome nikad nisam razmisljala jer mi to nije bila opcija. Ja kad se neceg uhvatim, ja to ne pustam. Sto je situacija teza, ja zesce stiscem. I kad mi uspije, tek se onda osvrnem za vidit kolateralnu stetu. Uffffffffffff...........
I nisam pobornik one "opustite se pa ce sve doci na svoje". Po tome, ja nikad ne bih rodila. Ne volim se sjecat tog perioda, odmah osjetim strepnju. Nadam se da nema puno suborki koje se ovako osjecaju.

[rvukovi2]

ma daj timmy, ja mislim da je većina žena po tom pitanju ovakva kao ti.

ja otvoreno priznajem da sam tokom godina u kojima sam išla na ivf bila poluluda, prilično agresivna, živjela od postupka do postupka, posao sam odrađivala ok, ali sam obaveze na poslu usklađivala od - do IVF-a i jedva čekala nakon neuspjeha da krenemo od početka, imala cijelu strategiju što i kako dalje, jedino što ja jesam razmišljala o odustanku jer sam ipak bila svjesna da će me satrati do kraja ako tako nastavim.

kad pogledam unatrag tek sad ustvari živim i to puno smirenije nego prije, čak nisam ni nestrpljiva kao prije, čak si umišljam da sam taktičnija nego prije

[ina33]

ma daj timmy, ja mislim da je većina žena po tom pitanju ovakva kao ti.

x

Ima raznih faza, ali ovo je točno za dobar dio trajanja MPO-a, to je veeliki logističko-emotivni udar, pa se ljudi snalaze kako znaju, netko dospije u kakav takav suživot prije, neko poslije, neko ga uspije održati kratko itd. Početna faza je entuzijazam, pa je neka ljutnja-logistička brijačina, pa je pomirenje, pa je opet brijačina, pa je stil života itd. U IVF-u puno toga dođe pod normalno i ne treba se (barem je to moje mišljenje) onda još gristi i nervirati zbog toga, treba probat nać' neki svoj outlet i menadžirat stres koliko se god može.

[ina33]

I naravno da MPO ima i kolateralnih žrtava i oportunitetnih troškova, velikih, ako dugo traje. To je sve dio priče.