Na neki način-da jer se posredno ženama potvrđuje da je tako nešto moguće trenutno ostvariti. Ne zaboravi da su trudnice u posebnom emotivnom stanju i da te informacije mogu prihvatiti s više srca nego "obični" ljudi.Ancica prvotno napisa
Neosporno je pozitivno djelovanje Udruge, pomaci se vide. I prije se moglo informirati o potrebi za pojedinim intervencijama (uostalom, to sam napravila i sama pred 12 godina), ali je do informacija bilo puno teže doći, a i teško je bilo biti usamljeni slučaj koji sa smiješkom moli da se porod ne ubrzava dripom. Ustvari, ja nisam imala previše realnih podataka, plan poroda ili bilo kakvu znanstvenu podršku. Znala sam samo da želim prirodno-koliko god je moguće. Danas je lakše jer su informacije dostupnije, ali to ne garantira da će žena tu mogućnost zaista iskoristiti. Neke od njih će jednostavo uzeti zdravo za gotovo jedan izvor. To može biti Roda ili susjeda iz ulice. Ni jedno nije dobro niti dovoljno. Treba joj adekvatna podrška u smislu medicinskog osoblja koje će je poštovati prvenstveno kao čovjeka, a zatim je informirati kao kompetentnog partnera. Na tome treba raditi jer se itekako događaju slučajevi da žena ulaskom u spavaćicu rodilišta postaje broj. Zato mislim da aktivizam u tom smislu još nije gotov i da se na slijedeću stepenicu još uvijek ne može.Btw, samo da napomenem da bi prije tri godine ili cak i manje na sam spomen mogucnosti da trudnica zatrazi da joj se ne da klistir ili da je se ne brije topik izrastao u sagu rasprave na stupnju ove, a da danas, barem na rodinom forumu, na takvu izjavu nitko skoro ni da trepne. Jel to govori sto o rodinom djelovanju i uspjesima u zalaganju za promjene u hrvatskim rodilistima? I to samo kao primjer.