Diskriminacija ili prvi dojam?

[icyoh]

Kako definirate diskriminaciju na temelju vanjskog izgleda?

Ili da se bolje izrazim, gdje prestaje "procjena na prvi dojam", a počinje "diskriminacija na temelju izgleda"?

konkretan primjer - izmišljen i karikiran, naravno
Na razgovor za posao (npr. babysitterke ili tajnice) dolazi žena u kožnoj minici, mrežastim najlonkama i dekolteu. Da li smijete na prvi dojam procijeniti da ona "nije za posao dadilje/tajnice" ili je to diskriminacija?
Ista stvar i da dođe dečko u majci s natpisom "ubi purgera / tovara/...".
Ili Vam se pojavi kćerkin dečko, obrijan na ćelavo s onim šiljcima nasred glave, s brdom pierceva na licu, istetoviran. Jel ga diskriminirate ako Vam se digne tlak?

Ili osoba s malo "neuobičajenim" vanjskim izgledom, odjećom, frizurom i sl.

(al sam se spetljala, valjda sam dobro objasnila)

[BebaBeba]

Nazalost jako sam se cesto susretala s time i na svojoj kozi dozivjela zlobu i diskriminaciju.
punih 6 godina sam muku mucila s trihotilomanijom i mogu slobodno reci da 80% ljudi koji su me upoznali bi mee automatski na prvu loptu odbacivali, rijetko kad mi dajuci priliku da upoznaju moj karakter i kakva sam "iznutra"
Al pozitivno u svemu tome je to sta sam od samog pocetka mog problema shvatila da o ljudima nikad nije realno stvoriti misljenje na prvi pogled tj na temelju prvog dojma jer to vecinom zna jako prevariti.
Treba dati priliku svakome.

[pomikaki]

moram priznati da ne bih za babysittera nikad uzela dečka s majicom "ubi purgera/tovara". A i onu u kožnoj minici bih vjerojatno bar malo diskriminirala na temelju izgleda (tj. ovdje ne govorimo o izgledu nego o stilu oblačenja).
Da se javljaju na mjesto tajnika/tajnice, bila bih nešto blaža i dala bih im šansu

Samo diskriminacija na temelju izgleda je jedna stvar, a netko tko nosi majicu s natpisom ubilačkog sadržaja sam želi nešto poručiti svijetu i ja samo primam na znanje njegovu poruku.

Kćerka neka dečka bira sama, meni bi više bilo bitno da vidim da je njihov odnos dobar, istina ježila bih se malo od brdo pierceva, ali nije to moj problem

[icyoh]

E da, to me zanima - spada li stil odijevanja (a time i izgleda: piercevi, tetovaže..) u vanjski izgled?

[krumpiric]

meni isto ove "ubij" majice nisu samo "stil"-to su jasne negativne poruke.

[BebaBeba]

Koliko znam da, sve ono sto se na osobi primjeti prvi prvom susretu.
Kao i frizura (sto je u mom slucaju bio razlog odbacivanja), tetovaze, piercevi, stil odjevanja.l

[pomikaki]

Netko ima psorijazu, ili je debeo, ili ima vidljive posljedice trihotilomanije (inače BebaBeba prvi put za ovo čujem!), možda bi se mogao izliječiti, ali možemo reći da nije kriv za to što tako izgleda. Da ne govorimo o onima koji su jednostavno rođeni neugledni ili s deformacijama. Mnogi će zazirati od takvih, ali jasno je da je to pogrešno, ne treba ni trošiti riječi o tome, mislim da se svi slažemo. Po meni se ovdje radi o vanjskom izgledu.

Čovjek koji ima pierceve svud po licu, može mi izazivati nelagodu, prvenstveno jer ne mogu prestati razmišljati što bi bilo da mu negdje zapne, ali to je moj problem. Inače pretpostavljam da nešto poručuje svijetu, no to ne mora biti nužno agresivna poruka. Ako trebam takvu osobu uzeti u razmatranje za zapošljenje (pretpostavljam da icyoh zanima prvenstveno ovo) trudila bih se da je ne diskriminiram. To bi bio stil, a ne vanjski izgled. Kao i frizure, izazovno oblačenje. Znači neke stvari mi se na prvi pogled mogu činiti odbojne ili neukusne, ali trebalo bi promotriti kakave kvalitete ima ta osoba.

Majica "ubi purgera/tovara" ili recimo fašistička obilježja izraz su nečije ideologije i agresivnosti. Ako netko zna osobu koja to nosi a dobra je kao cvijetak, neka me razuvjeri, ali ja takve ljude ne bih zapošljavala niti bi voljela da mi ih kćerka predstavi kao budućeg zeta.

[MGrubi]

prvi dojam nije diskriminacija, to je samo naša reakcija
i prvi dojam može biti totalno kriv

no, kad više puta sretnemo neku osobu, i mi je i dalje podcjenjujemo ili precjenjujemo zbog njenog izgleda, .. to je diksriminacija

ženska u provokativnoj odječi na razgovoru za posao, kod mene neće dobit posao
u pitanju je i kompatibilnost imiđa moje firme i njenog stila
da vodim noćni bar .. no frks , primljena si

odjeću nosimo da ne budemo goli, neki idu dalje, pa odjećom izražavaju svoj stav, izražavaju sebe

minić, fašizam .. sve to govori i o osobi koja ih nosi, to je izraz njihove osobnosti

[rahela]

koliko god ja to svjesno ne želim, bojim se da bih imala predrasude raznorazne kod biranja babysittera
a što se tiče ostalih, izgled mi je u 99% slučajeva apsolutno nebitan

ovaj 1 % potpisujem krumpirić

meni isto ove "ubij" majice nisu samo "stil"-to su jasne negativne poruke

[BebaBeba]

Netko ima psorijazu, ili je debeo, ili ima vidljive posljedice trihotilomanije (inače BebaBeba prvi put za ovo čujem!), možda bi se mogao izliječiti, ali možemo reći da nije kriv za to što tako izgleda.

Istina, ali kod mene konkretno a i kod jos ljudi koji su imali neki takav fizicki nedostatak ili problem za koji nisu krivi, je i nakon sto sam se od toga izljecila kod tih nekih ljudi ostao isti onaj dojam od prije, dakle i dalje izbjegavanje, gadenje, ogovaranje i jednostavno zlonamjernost.

[melange]

u busu kojim idem na posao, svako jutro putuje i jedna cura.
da je krenem od nogu opisivati, na njima su uvijek cipele/čizme s petom od minimalno 10cm, uglavnom lakirane (u svim bojama), napadne, sado-mazo štih.
utegnuta je u skinny traperice, nosi bodije ili kratke majice, i traper jaknu odrezanu ispod rebara. našminkana je jako, debela crta tušem oko očiju, jaki ruž.
ima guste šiške, daju joj specifičan ton licu.

i prvi put kad sam je vidjela na stanici, komentar je bio wtf, s koje si ti planete pala u 8 ujutro.

taj prvi put je izašla na stanici na prekrižju gdje je centar za odgoj i obrazovanje. kad je i drugo jutro tamo izašla, shvatila sam da tamo i radi.
treće jutro sam je vidjela kako priča s jednim štićenikom i kolegicom i tu je njena oštra vanjština prestala prevladavati (a to jutro je imala čizme kojih se ni go-go plesačice ne bi postidile ), jer imala je predivne geste i izraz lica prema tom dječaku.

inače je uvijek nasmijana i pristupačna, ali ove tete s kojima radi se i dalje uvijek stiltaju kad im priđe

procjenjujem prema izgledu tj prvi dojam baziram na tome, jer ga uglavnom nemam bazirati na nečem drugom.
ali moja ocjena u tom slučaju nije konačna.

[koksy]

Iako sam ponekad feministicki nastrojena, vise po odjeci sudim zene nego muskarce, njih vise sudim po higijeni

Srecom pa me prvi dojam rijetko kad prevari tako da mi odjeca nije toliko presudan faktor, bitan mi je prvi nastup, stisak ruke kod upoznavanja, kontakt oci u oci, ljubaznost...Ako osoba ispunjava te moje "uvjete" moze biti i potpuno gola, ja to necu dozivjeti kao manu.

Ali, kao sto rekoh, kod muskaraca, prljave ruke, odjeca, neurednost (pod tim mislim na neke osnove, nemora biti pic-pic) ostavljaju iznimno los dojam na mene i tesko da ce me "osvojit" ikakvom ljubaznoscu.

Moj najbolja frendica koju znam doslovno cijeli zivot ima jedan ocni kapak spusten, prije je bio skoro skroz zatvoren, ali je bila na puuuno operacija pa je to sad kolko-tolko ok. Ali naravno da se vidi. Znam s koliko predrasuda je bila suocena, koliko ismijavanja je dozivjela, koliko puta bila odbijena na razgovoru za posao upravo zbog te njene "deformacije". A da ne pricamo da sa svojih 27 god nije imala niti jednu ozbiljnu vezu

Upravo zato sto sam odrasla uz takvu osobu i vidjela koliko je tesko nositi se s tim pazim kako cu odreagirati na prvi dojam kad se susretnem s osobom koja ima bilo kakvu bolest/deformaciju. I sigurno ne sudim prema tome.

[mrč]

sjetite se susan boyle

[koksy]

sjetite se susan boyle

[Kaae]

Ma.. Susan Boyle je bila Susan Boyle do prvog tracka slave. Razocarala me.

Inace, slazem se i s melange i koksy. U oba opisana slucaja prvi dojam nije ujedno i moja 'konacna ocjena'.

[mrč]

Ma.. Susan Boyle je bila Susan Boyle do prvog tracka slave. Razocarala me.

slažem se s tobom...no činjenica jest da su je diskriminirali na osnovu prvog dojma...nisu li?

[Loryblue]

htjeli mi ili ne naše tijelo vizualno reagira na osobe oko nas. i slika koju oko vidi stvara u nama dojam o toj osobi. je li on pozitivan ili negativan može samo vrijeme ili upoznavanje dotične osobe pokazati.

moja danas najbolja prijateljica kad me prvi put vidila imala je odbojan stav prema meni jer sam joj djelovala hladno, napuhano, odvratno.....i to je bio prvi dojam. onda smo se upoznale, počele družit i danas smo vjenčane kume i najbolje prijateljice.
toliko o prvom dojmu.

[Kaae]

Ma.. Susan Boyle je bila Susan Boyle do prvog tracka slave. Razocarala me.

slažem se s tobom...no činjenica jest da su je diskriminirali na osnovu prvog dojma...nisu li?

A, to.. svakako.

[Tiwi]

E da, to me zanima - spada li stil odijevanja (a time i izgleda: piercevi, tetovaže..) u vanjski izgled?

Stil odijevanja & piercing i tattoo nije ista stvar. Ja sam poprilično tetovirana, ali moja kolegica s posla se fura na neku punk varijantu odijevanja i mogu ti reći da ona djeluje puno grublje ponekad nego ja.

A zanimljivo je kad skužim da ljudi uopće ne primjete moju tetovažu samo zato jer se razgovaram najnormalnije s njima i ne odstupam ni u kom (značajnom) segmentu od "normalnog" odnosno uobičajenog izgleda i ponašanja.

Zapravo je najvažnije što nosimo na licu

[pomikaki]

kod tetovaže je različito to što je mogla nastati pred dvadeset godina i čovjek se možda u međuvremenu sasvim promjenio, dok je odjeću i frizuru nabacio jutros, nadajmo se
Ali za mene ipak i jedno i drugo spada pod stil.

Ali u oba slučaja, pa makar netko bio tetoviran od glave do pete ili furao pankerski look ako bi normalno sa mnom razgovarao ovo zadnje bi mi bilo ključno i prema razgovoru bih procjenjivala čovjeka.
No ne mogu reći isto kad bih razgovarala sa nekim tko se fura na skinse. Njihova subkultura mi nimalo nije simpatična.

[Anemona]

Da pokušam pojasniti što mislim. Kad bi kod mene netko došao na razgovor za posao, vanjski izgled bi također bio važan, ali ne u smislu ljepote, divote i sličnih osobina, ali na odjevne predmete bih obratila pažnju u slijedećem segmentu:
Mislim da svaka osoba koja ozbiljno dolazi na razgovor za neko radno mjesto mora biti svjesna nekih "normi ponašanja" koje to radno mjesto donosi i tome prilagoditi svoj "stil", ali stvarno, barem prilagoditi.
I da, prvi dojam je kod mene puno puta presudan. Na to MM poludi. Primjer: kad nešto kupujem, ja sam tip osobe koja ne pita za cijenu, ne kompliciram,... dođem, kupim i doviđenja, ali kad uđem u trgovinu, ako osoba na mene ostavi "krivi dojam" odmah izađem van, ne mogu si pomoči.
Naravno to vrijedi za takve površne susrete u dučanima i slično, osobe koje trebam više puta u životu, procijenim ja i na drugi dojam, treči, četvrti,...
Da li je to diskriminacija??? Možda i je.

[icyoh]

Da pokušam pojasniti što mislim. Kad bi kod mene netko došao na razgovor za posao, vanjski izgled bi također bio važan, ali ne u smislu ljepote, divote i sličnih osobina, ali na odjevne predmete bih obratila pažnju u slijedećem segmentu:
Mislim da svaka osoba koja ozbiljno dolazi na razgovor za neko radno mjesto mora biti svjesna nekih "normi ponašanja" koje to radno mjesto donosi i tome prilagoditi svoj "stil", ali stvarno, barem prilagoditi.
I da, prvi dojam je kod mene puno puta presudan. Na to MM poludi. Primjer: kad nešto kupujem, ja sam tip osobe koja ne pita za cijenu, ne kompliciram,... dođem, kupim i doviđenja, ali kad uđem u trgovinu, ako osoba na mene ostavi "krivi dojam" odmah izađem van, ne mogu si pomoči.
Naravno to vrijedi za takve površne susrete u dučanima i slično, osobe koje trebam više puta u životu, procijenim ja i na drugi dojam, treči, četvrti,...
Da li je to diskriminacija??? Možda i je.

da, ovako nekako i ja.
Ja nisam ljudima simpatična na prvi pogled (nekima vjerojatno ni drugi, ni treći ) - dovoljno je komentirati da su me iza leđa zvali zmaj i pitbul. To mi zaista nimalo ne smeta - tko me želi upoznati (i koga ja želim upoznati) upoznat će me.

A vezano uz tetovaže - meni one spadaju u vanjski izgled. Imam jednu (dvije..) no nisu vidljive i moj direktor sasvim sigurno neće biti nikad u prilici vidjeti što je na njima. No da na ruci ili glavi imam 20 centimetara veliku sliku gole ženske sasvim sigurno bih mogla očekivati da me ljudi neće doživjeti na isti način kao i bez nje.

[Kaae]

Ja nisam ljudima simpatična na prvi pogled (nekima vjerojatno ni drugi, ni treći ) - dovoljno je komentirati da su me iza leđa zvali zmaj i pitbul. To mi zaista nimalo ne smeta - tko me želi upoznati (i koga ja želim upoznati) upoznat će me.

Ovo vrijedi i za mene.

[Deaedi]

Prvi dojam mi je dosta važan, i čak bi rekla da je često bio i najtočniji.
Ne mislim na fizički izgled, već više na stil oblačenja, ponašanja...

Znalo mi se dogoditi da sam u nekoliko navrata pružila priliku osobama, baš da ih ne bi procijenila na prvi dojam, i baš sam se tada razočarala i shvatila da je prvi dojam bio ispravan.

A vezano uz fizički izgled ili neke nedostatke, ili pak neke bolesti...tu sam pak znala "pozitivno" diskriminirati, u smislu da sam bila blaža, popustljivija prema takvim osobama. To isto nije dobro, ali teško mi je naći mjeru.

[Anemona]

icyoh je napisala:

Ja nisam ljudima simpatična na prvi pogled (nekima vjerojatno ni drugi, ni treći ) - dovoljno je komentirati da su me iza leđa zvali zmaj i pitbul. To mi zaista nimalo ne smeta - tko me želi upoznati (i koga ja želim upoznati) upoznat će me.

Vidiš ja imam sličan problem, mada ja to smatram svojim pozitivnim osobinama. Taj zmaj/pitbul štih "kojim naprosto zračim" cijene na mojem poslu, jer uvijek uspijem sve riješiti. Na poslu mi to stvarno koristi, u privatnom životu ne. Nisam onak sva simpatična da se svi žele sa mnom družiti. Ali i to mi je puno puta koristilo, dok sam bila mlađa, pa kad se vani za tebe zakači pijani oženjeni majmun i počne sliniti, nisam nikad imala problema da ga u lice pitam kako su žena i djeca, baš sam ih jučer vidjela. Ne znam zašto, ali tu nekako udvaranje splasne.

[Sirius Black]

Icyoh i Anemona, blago vama, mene se nitko ne boji

[Deaedi]

Icyoh i Anemona, blago vama, mene se nitko ne boji

Kod mene je obruto, na prvi dojam sam svima obicno simpaticna, pa kasnije promijene misljenje (na poslu)

Salim se, ali sitna sam, onak, djelujem bezopasno, pa misle da ce lako sa mnom, a kasnije se pokaze da to nije bas tako

[yaya]

Icyoh i Anemona, blago vama, mene se nitko ne boji

Kod mene je obruto, na prvi dojam sam svima obicno simpaticna, pa kasnije promijene misljenje (na poslu)

Salim se, ali sitna sam, onak, djelujem bezopasno, pa misle da ce lako sa mnom, a kasnije se pokaze da to nije bas tako

Čuj, otrov se obično čuva u malim boćicama

[pomikaki]

Icyoh i Anemona, blago vama, mene se nitko ne boji

potpis
(možda me se malo bojite vi na forumu, pitam se ponekad)

[icyoh]

eh da, te rospije

[Ivana2]

Netko je već spomenuo i s time se slažem: fizički izgled i osobni stil nije isto. Na prvo se ne može utjecati a drugo je odraz osobnosti i životnih stavova i može se ne slagati ili biti u suprotnosti s mojim stavovima. Diskriminacija je preteška riječ i uključuje uskraćivanje osnovnih ljudskih prava...

[Nena-Jabuka]

Ja nisam ljudima simpatična na prvi pogled (nekima vjerojatno ni drugi, ni treći ) - dovoljno je komentirati da su me iza leđa zvali zmaj i pitbul. To mi zaista nimalo ne smeta - tko me želi upoznati (i koga ja želim upoznati) upoznat će me.

Ovo vrijedi i za mene.

Za me baš i ne, steknu dojam ovisno o tome kako sam ja raspoložena taj dan, jesam li u raspoloženju da budem ozbiljna ili neozbiljna, ali, cure, drago mi je da sam vas upoznala, mislim, ovako , na daljinu , za Kaae ne znam, je li to onaj otegnuti, podrugljivi - kaj je?, kojim me muž počasti kad misli da ću mu nešto dosađivati pa me hoće otkantati, ali icyoh, za tebe sam po postovima stekla dojam da se TM tresu gaće kad mu se obratiš (točno??).

Glede prvog dojma, tu bih se složila s MGrubi, kad je u pitanju posao, procjenjujem kako me volja, pa i kakve je netko čarape obuo, no privatno, zbilja je diskriminacija kad se ljude otpiri zbog, primjerice, paralize lica, vidljivih kožnih bolesti, tjelesnih mana i slično.

Prije desetak i više godina počela sam (zbog posla) odlaziti na skupove najtežih invalida i, vjerujte mi, u početku jednostavno nisam se mogla normalno skoncentrirati na razgovor od tuge i jada kad mi se obrati žena u kolicima, ali ne normalnog izgleda pa je u kolicima, već doslovno iz glave skoro joj idu ruke, :shock: nogice velike ko u moje curice od par mjeseci i tako još niz ljudi s nevjerojatnim deformacijama, a sve psihički normalni, ok ljudi.
Bila bih u bedu danima nakon toga, koma živa, no s vremenom, toliko sam se navikla kad dođem povremeno među te ljude, to ekipa pjeva, ćaska, sasvim ok veseli ljudi da ništa više od toga ne primjećujem.
Samo mi je žao što oni moraju biti tako izolirani i izopćeni u našem društvu, a ni krivi ni dužni.

Ne znam jesam li prije toga, ali sada definitivno ne formiram dojam po izgledu, mogu to napraviti ako mi se čovjek ne obrati pa ga tek tolko, promatrački, svrstam u neku skupinu,
ali ono što meni znači za dojam jest glas, pogled, smješak, izbor riječi, ton, način komunikacije, stil izražavanja...sve to zajedno, izgled ništa (osim ovog higijenskog dijela, to se podrazumijeva)

[Kaae]

..za Kaae ne znam, je li to onaj otegnuti, podrugljivi - kaj je?, kojim me muž počasti kad misli da ću mu nešto dosađivati pa me hoće otkantati..

Nyet, Kaae je skracenica od jednog malo duzeg nicka kojeg sam godinama koristila na netu.

[Smajlić]

što se odijevanja tiče, nikad nikoga nisam procjenjivala po tome. Niti po vanjskom izgledu. Dapače, ljudi koji su drugačiji od drugih su uvijek kod mene izazivali interes i htjela sam ih bolje upoznati i najčešće se jesu pokazali kao zanimljive osobe.

[Svimbalo]

Potpisujem smajlić, iako moram napomenuti da je upravo to pozitivna diskriminacija, tj. procjenjuješ da je ta osoba zanimljivija od drugih

[Smajlić]

Potpisujem smajlić, iako moram napomenuti da je upravo to pozitivna diskriminacija, tj. procjenjuješ da je ta osoba zanimljivija od drugih

ali bitno da je pozitivna

[Anajat]

Meni bila veća diskriminacija kad su mi rekli da "imam malo dijete" pa me ne mogu zaposliti.
A cijeli život radim u uredu, odijevam se po nekom dress codu, no kad sam tražila posao, došla odjevena po peesu, i rekla koliko su mi djeca stara - bilo ih briga jel sam došla u pidžami ili u Bossovu odijelu...

[tibica]

Ja mislim za sebe da ne "padam" niti procjenjujem ljude po fizičkom izgledu. Tu mislim na stvari poput "ljepote", fizičkih nedostataka, invaliditeta i sl. Čovjek mi postaje zanimljiv ili odbojan tek kad složi bar tri normalne, zanimljive rečenice. Prvi dojam (vizualni) mi nije neko mjerilo za procjenjivanje ljudi osim ako osoba nije vidljivo neuredna ili ističe već spomenute i slične natpise.
Npr. jedan kolega kraj kojeg prolazim svaki dan na hodniku ima vidljivi fizički nedostatak. Nisam imala nikakve predrasude prema njemu, a kad smo se počeli pozdravljati i ćakulati postao mi je i zanimljiv i privlačan.

[Marna]

Halo efekt - komplicirana stvar!
Može biti vrlo, vrlo subjektivno!

Pogledam nečije okice - ogledalo duše - i u njima pronađem bitno!
Ponekad sam se odijevala (ne kao barska dama), a i danas svaštarim, da je moja majčica imala komentar "što će svijet misliti?"

Budući da me "svijet" nikada nije hranio niti živim za "svijet" ...
Ako nemam ništa lijepoga za reći radije šutim.
Priželjkujem to i za sebe.

Za svaki posao postoji dress code.
Pa i za rad u najt klabovima.

[Luminitsa]

Priznajem, kod prvog susreta uvijek jako oprezno procjenjujem, no lako padam pod naletom predrasuda. Dobra je stvar da se moje predrasude jednako lako rasprše nakon svega par izmijenjenih rečenica ili nekoliko minuta proučavanja i upoznavanja. Predrasude inače nisu baš lijepa stvar, ali nam tako mozak pokušava pomoći trpati ljude u ladice kako bismo se lakše snašli - e tu se moramo dokazati da smo iznad prirode i razumno prosuditi svakog pojedinca po drugim kriterijima.

[koksy]

Ja bi jos dodala, moje frendice me najcesce zovu da upoznam njihove decke kako bi im rekla svoj prvi dojam o njima i do sad sam vecinom pogodila!
Sogorici bas svaki put! Nju vise brine moje nego misljenje vlastite majke.
Pomalo osjecam da iskoristavaju moj "talent"

E da, i mene dozivljavaju ko zmaja. Sto je meni ok, ja to smatram svojim obrambenim mehanizmom da se na mene ne lijepe zlobne budale.
A najjace mi je sto je moja kolegica, kad me prvi put vidjela mislila da sam umisljena i prepotentna. Isto to i ja za nju. A sad svaki tjedan pijemo kavice...
Ak sam ja umisljena onda stvarno...pa nemam cak ni samopouzdanja!