Prije par mjeseci sam fotkao pun kontejner bačenih fluo cijevi. S jedne strane se bacaju floskule da fluo cijevi štede energiju, dugo traju, bla, truć, a cijela eko fama s fluo cijevima i općenito štedljivim žaruljama gromoglasno bućne u vodu kad se suočiš s punim kontejnerom bačenih "eko" žarulja. Radi se o rijetko koncentriranom toksičnom zlu, koje tek marginalno ima ekonomskog smisla, ali isključivo u prostorima gdje ljudi ne borave trajno i uz uvjet da postoji zbrinjavanje. Svaka takva cijev ili žarulja sadrži kapljicu žive i elemente koje čovjek sretne samo dok uči periodni sustav elemenata, a povrh toga se u štednim žaruljama nalazi elektronika za paljenje žarulje (ono debelo iznad E27 navoja).

I što sad? Treba uzgajati eko-famu da je fluo rasvjeta super (nije), a to se ne dogodi ako ljude upozoriš da se radi o visoko toksičnim napravama koje treba zbrinuti na odgovarajući način. Naravno da se jedna takva činjenica preskače. Kako nešto tako ekološki može imati mračnu stranu? Nećemo ju priznati i sve 5.

A to da zdravstveno ništa ne valjaju govori i činjenica da za niti jednu takvu žarulju kod nas nećeš naći CRI indeks boje. (pljunuta starinska žarulja s niti ima CRI 100)