Posao ili beba?

[anima]

Što biste vi učinili da imate ugovor na određeno, koji se može još produživati 2 god. i onda možda dobiti ugovor za stalno, da li biste čekali ugovor za stalno ili biste išli na bebu? Napominjem da sam poslom vrlo zadovoljna, ali zaista ne bih htjela toliko čekati za drugo dijete, a ne bih niti izgubila takav posao...Moožda mi se posreći pa dobijem ugovor za stalno sada nakon isteka prvog od godinu dana, ali vrlo teško, koliko vidim, praksa nije baš takva Baš sam tužna zbog toga i ne znam što bih učinila

[tamaris]

Evo mojeg iskustva.
Razmisljala sam isto kao i ti, poslom zadovoljna i u dogovoru s MM odlucili pricekati ugovor za stalno.
Nakon 2 godine i 7 mjeseci jednostavno sam obavjestena da mi se ugovor nece produziti.
Ne kazem da ces i ti tako proci ali eto i to se desava pa da imas i tu opciju u vidu.

[kahna]

Razumijem te
Ja se iz tog razloga nisam "vratila" na posao koji me praktički čeka.
Jer ako počnem raditi, isto bi trebala čekati te famozne 3 godine za stalni ugovor, a to mi je predugo.
A ako pak u međuvremenu ostanem trudna - istek ugovora i
Dogodilo mi se točno to u prvoj trudnoći

Sad nagovaram MM-a da idemo na drugo dijete, da si sve "spojim" a on se nećka, pa nećka.

I mene to polako izluđuje

[Ifigenija]

Beba. Uvijek beba Kažu - gdje se rodi beba, tu se rodi i kruh.

[kahna]

Beba. Uvijek beba Kažu - gdje se rodi beba, tu se rodi i kruh.

[M&A]

izmedju posla(ma kako dobar bio) i bebe-uvijek biram bebu.
jer cesto puta je lakse doci do posla,nego do bebe

[Luluu]

tako sam se i aj borila s tim dal da odem radim po prvi put ili na drugo dijete. i koliko god mi se sam željela konačno počet radit, sada vidim da će bit dovoljno vremena za posao u životu, i prevagnula je bebica.

[babyboys]

i ja sam za bebu, uvijek prije nego za posao. mislim da se posao lakše dobije nego beba.

[nenaa]

Anima bebica bi bila i moj izbor. Draga, ako te žele uzet će te natrag.

Ja glasam za bebonju

Ajd mi se javi malo na pp. Imam ti nešto reći

[anima]

Tak sam ljuta što taj zakon malo bolje ne reguliraju, tri godine te se može vuć na ugovor na određeno, a kad te prebaci na drugo radno mjesto, onda opet tri, i tak dalje i tak dalje...i naravno, nakon isteka ti mogu reć by by
kaj ne bi bilo bolje 6 mj, ili 1 god? koma

[Cubana]

Evo da vidite kako je u zdravstvu, ja imam ugovor na određeno, ali bez datuma. Zaposlena sam 2006. i još uvijek sam na određeno, do završetka specijalizacije, koju neću završiti prije 2012.
Dakle, 6 godina na određeno. Pa ti digni kredit ili nešto slično.
Znam da nije isto jer sam na porodiljskom i znam da ću se vratiti na isto radno mjesto, ali sam htjela reći da se može i dulje od zakonskih 3 godine biti na određeno.
Jel banana država il nije?

[anima]

Banana banana, i tak se radi na natalitetu

[nenaa]

Tak sam ljuta što taj zakon malo bolje ne reguliraju, tri godine te se može vuć na ugovor na određeno, a kad te prebaci na drugo radno mjesto, onda opet tri, i tak dalje i tak dalje...i naravno, nakon isteka ti mogu reć by by
kaj ne bi bilo bolje 6 mj, ili 1 god? koma

Eto sad si sama sebi odgovorila na pitanje.

I šta bi ti čekala?

Ma stisni muža i akcija. Pa uostalom djecu je zanimljivo raditi

[anima]

Ma nisam pametna draga moja, zato i otvorih ovaj topic da vidim kako drugi razmišljaju, jedan dan bi ovako jedan onako, zapravo, nije mi svejedno...a mm će onak kako ja odlučim njemu se sviđa radit na bebi

[nenaa]

Naravno i da se ne uhvati odmah pa da može neko vrijeme radit na bebi

[sorciere]

Što biste vi učinili

"kuhao" se početak rata, firma mi je išla u stečaj, ja sam dobila posao u Austriji (za koji sam "kopala" par godina). i saznala da sam trudna...

trebaš još?

[anima]

[/b]sorci ali ti nisi(pretpostavljam) se odlučila na bebu, stvar je u tome, da se meni dogodi, objeručke prihvačam, ali mogu se odlučit ali i ne moram, još. Inače, svaka čast

Ja znam da su djeca važnija, i da sigurno ne bih nikad požalila da rodim umjesto da zadržim ovaj posao, pa ta mala predivna bića, važnija su od svega, za njih pomićemo brda, stvar je samo u tome da bi ja i jedno i drugo, ako je ikako moguće

[anima]

sorry na boldu

[lucij@]

Pa vidiš anima, da ti se dogodi kažeš da bi mogla. A što onda ne bi mogla i da je planirano.
Ifigenija je divno rekla - gdje se rodi beba, rodi se i kruh. Ne znam kada sam posljednji puta čula nešto ovoliko lijepo. Čak me i steglo u grlu.

[anledo]

ja ne vjerujem u tu da gdje se rodi beba rodi se i kruh

zapavo, 2009 te, osim da sam ultrabogata u materijalnom smislu (osigurana s muzeve strane ili nesto slicno tipa nasljedstvo...), nikako ne bih radjala drugo dijete bez rijesenih egzistencijalnih pitanja

ta filozofija 'lako cemo' mi je potpuno strana
i znam da cete drveljm i kamenjem :/

i jos nesto, zapravo cekas ugovor na neodredjeno da bi mogla zbrisati na porodiljni ?
zasto, pa i sa ugovorom na neodredjeno se potpuno jednako lako dobije otkaz ugovora o radu

ja bih se radije dogovarala s poslodavcem, jer ni to ponasanje nije ok (nista osobno )

na vlastitom primjeru znam koliko tesko je raditi pauzu u karijeri zbog prokreacije, ali bojim se da je danas vise nego ikad potrebno dobro planiranje i obitelji, a pogotovo karijere

i drzim fige da bude kako zelis ustvari

[kahna]

...

i jos nesto, zapravo cekas ugovor na neodredjeno da bi mogla zbrisati na porodiljni ?
zasto, pa i sa ugovorom na neodredjeno se potpuno jednako lako dobije otkaz ugovora o radu

ja bih se radije dogovarala s poslodavcem, jer ni to ponasanje nije ok (nista osobno )

Kaj se na porodiljni zbriše?
Pa to je pravo svake žene, kaj ne?
Ali i da u miru ode i bude na tom zasluženom porodiljnom i da ZNA da se može vratiti na posao nakon tog porodiljnog.

A svi jako dobro znamo kakva je situacija u HR i nema, NEMA tog poslodavca koji će trudnoj ženi produžiti ugovor (ili ih je jaaaako malo)
Zašto je to tako, nemam blagog pojma, takav nam je trend izgleda :?
Zakon nam je (kao i u puno drugih stvari) dobro reguliran (jer od prvog dana trudnicu preuzima HZZO i poslodavac s njom nema ništa) samo se loše provodi.

Glede boldanog: po zakonu se trudnici NE MOŽE (ne smije) otkazati ugovor o radu ako je na neodređeno, u tome i je caka.
Zato nas i drže na određeno

[Irena23]

Da, ali joj moze otkazati i ugovor na neodređeno prvi dan kad se vrati na posao. Tako da je to skoro svejedno. Dok je na porodiljom ima ista prava. Jedino je razlika u isplati otpremnina, ali i to ne mora isplatiti.

[anledo]

...

i jos nesto, zapravo cekas ugovor na neodredjeno da bi mogla zbrisati na porodiljni ?
zasto, pa i sa ugovorom na neodredjeno se potpuno jednako lako dobije otkaz ugovora o radu

ja bih se radije dogovarala s poslodavcem, jer ni to ponasanje nije ok (nista osobno )

Kaj se na porodiljni zbriše?
Pa to je pravo svake žene, kaj ne?
Ali i da u miru ode i bude na tom zasluženom porodiljnom i da ZNA da se može vratiti na posao nakon tog porodiljnog.

A svi jako dobro znamo kakva je situacija u HR i nema, NEMA tog poslodavca koji će trudnoj ženi produžiti ugovor (ili ih je jaaaako malo)
Zašto je to tako, nemam blagog pojma, takav nam je trend izgleda :?
Zakon nam je (kao i u puno drugih stvari) dobro reguliran (jer od prvog dana trudnicu preuzima HZZO i poslodavac s njom nema ništa) samo se loše provodi.

Glede boldanog: po zakonu se trudnici NE MOŽE (ne smije) otkazati ugovor o radu ako je na neodređeno, u tome i je caka.
Zato nas i drže na određeno

poznajem zakon o radu
nisam ni mislila da se trudnoj zeni otkaze, nego po povratku s posla a po isteku minimalnog roka u kojem joj se ne moze otkazati

dakle u tom kontekstu potencijalna trudnica nije nista zasticenija, tek sigurnija za porodiljnu naknadu, no buducnost joj je i dalje neizvjesna jer po isteku moze biti ujednako nezaposlenoj situaciji kao sto bi bila da ima ugovor na odredjeno

mislim, da ne ispadnem monstrum na strani poslodavaca koji danas ipak mlade majke ili one koje ce to tek postati, percipiraju kao trosak (bez obzira na HZZO on ima troskove zaposljavanja nove osobe, uvodjenje u posao, edukaciju etc), samo bih naglasila da sam neposredno pred trudnocu dala otkaz na dobro placeno direktorsko mjesto, svjesna da po povratku i minimalnom roku u kojem mi ne mogu otkazati ili necu docekati istu fotelju i bit cu degradirana, ili cu uskoro biti teski visak (obzirom da sam planirala i tako i provela ostati doma do navrsene trece godine zivota)

dug je to period u karijeri i za zaposlenika a i za poslodavca (on se u tih skoro 4 godine zasigurno snasao, ima novog covjeka i zapravo se pita sto ce sa mnom)

kompleksna je to tematika koja sublimira hrpetinu socio-ekonomskih faktora u ovoj bananastoj drzavi
ali i dalje mislim da nije korektno po dobitku ugovora na neodredjeno 'zbrisati' na porodiljni odmah
i da, taj termin je zbilja nespretan, pa se ispricavam ako sam nekoga njime piknula

jos uvijek mislim da je s dogovor s poslodavcem bolja opcija (ok, mozda sam naivna i imala srece da sam sa svojim poslodavcima na tri dosadasnja radna mjesta uspjela stvarno svasta ispregovarati )

[Kaae]

Isto, uz rizik drvlja i kamenja, priklanjam se misljenju da se uz bebu, ili zbog bebe, kruh ne radja.

Mozda je nasa situacija specificna, u usporedbi s prosjecnima, ili samo s uzorkom na forumu, ali mi nismo u mogucnosti ne planirati i prepustiti se samo i iskljucivo osjecajima, tj. principu take it as it comes. Puno je toga sto nam je bitno posloziti prije djeteta (kod nas nisu zanemariva ni pitanja medicinske prirode - naprotiv), samo i iskljucivo stoga sto zelimo pruziti nasem djetetu, ili djeci, vise od, karikiram, ljubavi, moje sise i cetiri zida u kojima ce boraviti. Toliko imamo. Vise od toga, u ovom trenutku, nismo u mogucnosti dati. Da se dijete dogodi u ovom trenutku, objerucke bismo ga prihvatili. Bez premisljanja. Ali, u isto vrijeme, to ne planiramo tj. pokusavamo prije odluke o imanju djeteta posloziti druge stvari, bitne kako za nas zajednicki zivot, tako i za zivot naseg djeteta. Ili djece. Vjerujemo da, ako mi nismo zadovoljni, to nece moci biti niti nasa djeca.

U nasoj vezi, ja sam starija i vise spremna za dijete. Ako uopce netko moze biti spreman. Moj bioloski sat polako otkucava i podsjeca me da je, valjda, vrijeme da i ja budem mama. Mog buduceg muza taj isti sat, uglavnom, ostavlja na miru. Oboje smo svjesni da nam je potreban kompromis i trenutno ga imamo. Osim toga, kao sto sam spomenula, puno je drugih stvari koje se moraju posloziti i, uvjereni smo - bolje nam je ovako, nego da postoji jos netko za koga smo sigurni da bismo ga voljeli vise od icega, kome ne bismo, u ovom trenutku, mogli pruziti sve ono sto mislimo da bi to bice trebalo imati. Ovakvim razmisljanjem snosimo rizik da, mozda, nasom pogreskom tj. zbog nase odluke i 'plana', tog malenog bica nikada nece biti, ali... eto, suprotno je nasem razumu da postupimo drugacije.

Tko zna sto cemo, na kraju, nauciti iz vlastitog primjera ili sto ce nase odluke donijeti.


Ne znam sto bih ti savjetovala, osim da sve bude onako kako zelis i kako ce biti najbolje za vas. Mozda bih se raspitala kod poslodavca, na tvom mjestu. Osobno, ne mogu zamisliti da cu ikada biti samo majka, ako uopce budem imala tu mogucnost, i da necu imati drugih interesa osim majcinstva. No, dovoljno je prostora da se moje misljenje i stavovi promijene preko nekoliko puta. Za sad oboje mislimo, a i osjecamo da radimo pravu stvar.

Raspravu o tome jesu li zakoni u ovoj drzavi dobri ili nisu ostavljam po strani. Sama cinjenica da odlazim iz iste vjerojatno barem donekle objasnjava moje misljenje i stavove.

Sigurno nitko osim tebe ne moze i ne bi niti smio odluciti. Ispravne ili neispravne odluke nema.

[anima]

anledo budući da radim 10 god. i da NIKAD ni prije a ni poslije djeteta nisam bila na bolovanju, govori o meni kao o radniku. I budući da zaista želim bebu, a također se želim vratiti u tu firmu i dalje svoj radni vijek provesti tamo, što misliš, koliko bi s moje strane bilo fer da ostanem u toj firmi, a pritom moje godine idu, moje dijete biva sve starije, a moja želja sve veća? Što ti misliš da sam ja dužna svom poslodavcu? I djeluje mi kao šala da se u jednoj Hrv. može pregovarati oko toga? Pa gdje molim te? Voljela bih dobiti ugovor za stalno, jer ga zaslužujem, jer bih se osjećala puno sigurnije i mirnije, i s toga što sam sigurna da bi me primili natrag nakon isteka porodiljnog!

[anledo]

anledo budući da radim 10 god. i da NIKAD ni prije a ni poslije djeteta nisam bila na bolovanju, govori o meni kao o radniku. I budući da zaista želim bebu, a također se želim vratiti u tu firmu i dalje svoj radni vijek provesti tamo, što misliš, koliko bi s moje strane bilo fer da ostanem u toj firmi, a pritom moje godine idu, moje dijete biva sve starije, a moja želja sve veća? Što ti misliš da sam ja dužna svom poslodavcu? I djeluje mi kao šala da se u jednoj Hrv. može pregovarati oko toga? Pa gdje molim te? Voljela bih dobiti ugovor za stalno, jer ga zaslužujem, jer bih se osjećala puno sigurnije i mirnije, i s toga što sam sigurna da bi me primili natrag nakon isteka porodiljnog!

zao mi je sto si se naljutila, pokusala sam naglasiti da nije nista osobno ni usmjereno (samo) na tebe, vec opcenito
vjerujem da zasluzujes ugovor na neodredjeno, ali znam da ti on vise nikakvu vecu sigurnost ne pruza jer po povratku s porodiljnog ako ti je nadjena adekvatna zamjena jednako lako dobivas otkaz ugovora kao i kada si na odredjeno

tvrditi da se u hrvatskoj ne moze pregovarati oko plana karijere - jednostavno mi ne stoji, jer moje iskustvo govori da poslodavci (pogotove neposredno nadredjeni) cijene iskrenost i otvorenost i ukljucenost u planove djelatnika

eto, ponovit cu - zao mi je sto su tvoja iskustva drukcija, a ako se vratimo prvoj temi s koje sam nehotice raspravu odvela u drugom smjeru - ja ne bih radjala dijete prije nego bih imala karijerni plan za buducnost i egzistenicju napravljen najbolje sto znam i umijem, sorry

[Ms. Mar]

Anledo, ja ipak mislim da se na porodiljni ne briše i da svaka žena ima pravo planirano ili neplanirano ostati trudna u bilo kojem trenutku i da o tome stvarno ne treba pregovarati s poslodavcem. I istina je da to poslodavcu predstavlja određeni trošak i problem, ali to je realnost s kojom se on treba nositi i ne treba se žena njemu zbog toga osjećati dužna. Ono kako si ti postupila je po meni ispravno, vjerojatno bih i sama (ili čak jesam) u sličnoj situaciji. Ali uzmi u obzir da su radna mjesta različita, da Anima vrlo vjerojatno ne govori o prihvaćanju jedne tako teško zamjenjive pozicije s namjerom da ju niti ne prihvati. Pa nije se kandidirala za gradonačelnicu s planom da na prvom danu dužnosti navuče zavjese i primi se rađenja bebe.

A ti, Anima, što na forumu postavljaš pitanje , kad znaš da ti je odgovor u

[anima]

anledo zaista se nisam naljutila, nego sam rekla svoje mišljenje i postavila tebi pitanje, stvarno dok sam to pisala nisam bila niti malo ljuta
Ja mislim da smo na radnom mjestu svi zamjenjivi, bez obzira koja ti je dužnost, moj posao nije spektakularan, ali sam zadovoljna, i ne bih nakon porodiljnog ispočetka.

Ms.Mar javi se

[Tiwi]

Beba. Uvijek beba Kažu - gdje se rodi beba, tu se rodi i kruh.

Da, baš.

Jel tako kažu i socijalnim slučajevima?

Na temu:

čekanje isteka tih 3 godine nije ti zaista nikakva garancija, pa opet - točno znam osjećaj o kojeg govoriš. Ja radim sveukupno 16 godina, a na kojekakve crne varijante do pije 5. I tada na ove famozne ugovore od koji je posljednji pretvoren u ugovor na određeno. I ostanem trudna. Ne želim uopće govoriti što se sve izdogađalo ali činjenica je da poslodavci na to ne gledaju blagonaklono i iako zapravo uopće trudnice nisu njima na teret oni to tako vide.

E sad, meni je zaista nisko i neprihvatljivo što si poslodavci dozvoljavaju takve stavove. Što si uopće dozvoljavaju propitivanje o takvim intimnim stvarima. I onda kad s njima podijeliš svoju intimu (ili planove) oni okreću svoju ploču i naravno da tada više nisi onaj izvrstan radnik koji je odrađivao svoj posao na nivou (i iznad) nego - trudnica (ili ona koja to planira postati). I to je problem.

Neki iz cijele ove situacije iziđu kratkih rukava i nakon porodiljnog se javljaju na burzu, neki uspiju sačuvati svoje radno mjesto. Kako će kod tebe biti - teško je procijeniti nama sa strane ali vjerujem da bi ti ipak to mogla. Sjednite , razmislite, odlučite. Jest da se svi nasmiješimo razdragano kad spominjemo bebe, ali isto tako ni dvije godine nisu nepremostiva vječnost. Da se dočekati.

Želim ti od srca da sve ispadne kako treba i da zadržiš posao koji voliš i dobiješ željenu bebu

[Tiwi]

edit: poslodavcima rodilje nisu na teret (napisala sam trudnice)

[anamar]

potpisujem tiwi.

dodala bih da sam ja odgađala T više godina, jer nisam bila zaposlena, već sam imala samo ugovor o autorskom djelu, koji ne jamči nikakva financijska prava u slučaju čuvanja trudnoće i u smislu rodiljnog dopusta.
da sam imala ugovor na određeno, odnosno, da sam bila u situaciji sličnoj tvojoj planirala bih trudnoću, bez obzira na neizvjesnost o tome hoće li mi produljiti ugovor.

nadam se da ćeš pronaći i najbolje rješenje za sebe u ovoj dilemi

[stellita]

anledo na vlastitom primjeru znam koliko tesko je raditi pauzu u karijeri zbog prokreacije, ali bojim se da je danas vise nego ikad potrebno dobro planiranje i obitelji, a pogotovo karijere

svatko je od nas naravno individua a samim time i svačiji život koji uključuje i posao te ostale socioekonomske faktore drugačiji. Osobno smatram da mi je jako žao što sam odgađala dugi niz godina svoju drugu trudnoću uprao jer sam htjela neke stvari nažalost profesionalno posložiti. Sada u trećoj trudnoći zaista se time ne opterećujem jer taj posao šljaka i bez mene a sa moj trud koji je godinama bio davan u to ne rijedi ako nisam tamo da me iskoriste. Ne smatram da sam ili da ću ikada zapostaviti soj posao ali uvijek zaista uvijek PRVO ĆU BITI I OSTATI MAJKA. Se drugo (počena suroim životnim iskustvom) postane tek mrvičak na Mliječnoj stazi kada se životni prioriteti izokrenu.


puno sreće svima s njihovim sadašnjim i budućim čudima!

[stellita]

dragi Bože...kao što se primijeti moja tastatura zeza sa slovom V...

[zhabica]

kako god odlucis moras bit spremna na to da svaka odluka nosi i neku dobit i neki gubitak.

ako odlucis sad ici na bebicu, pogledaj koji su dobitci a koji "gubitci", realni i potencijalni, isto tako i ako odlucis odgoditi trudnocu pa izaberi ono sto tebi odgovara.

ponekad je tesko ostvariti i jedno i drugo pa izaberemo ono sto nam je u nekom trenutku draze i cini nam se da nam vise pripada. kako god bilo, ja ti zelim da dobijes ono sto zaista zelis i sto ti najvise pripada - najbolje i jedno i drugo

sretno!

[L&L0809]

evo, da vam kazem i svoje, sva sreca, dobro iskustvo - ostala sam trudna (planirano) dok sam imala ugovor na odredjeno jer smo jako htjeli dijete, a razmisljali smo da tako i tako ne radim u struci i da ako mi i ne produze ugovor, budem nakon porodiljnog nasla posao u struci. e, onda su me poslodaci ugodno iznenadili, 17.11.mi dali ugovor na neodredjeno, a ja 01.12. otisla na porodiljni. tako da ima i dobrih poslodavaca, samo sto ne znas kakvi su dok se ne dovedes u tu situaciju ili dok ne popricas s njima...

sretno s donosenjem odluke, i kao sto se iz mog posta da procitati, ja sam uvijek za dijete.

[višnja]

Takva odluka ovisi od slučaja do slučaja.
Ja sam ostala trudna a ugovor bio na određeno, tada još mlada i neiskusna dobila sam otkaz. Mogu samo reći da se je to dijete (a u međuvremenu se rodilo i drugo) odgojilo i nikako nije bilo gladno. Preživjeli smo to iako nije bilo lagano.
Gledam svoje kolegice iz ureda upravo navršile 3 god na određeno i opet ugovor produžen 6mj. A riječ je o državnoj firmi. I kako da oni nešto planiraju :?
Zato bih ja glasala sad za bebu a možda te iz firme i ugodno iznenade kako su već pisale neke cure.

[anin]

Iako ne mislim da se uz bebu rađa i kruh :? ...pridružujem se svima koji su rekli da se odlučiš za bebu...Jednostavno stoga što u današnje vrijeme garancija nema, zato što ugovor na neodređeno pruža sigurnost samo za vrijeme trudnoće i porodiljnog a nakon povratka na posao ako poslodavac to želi, letiš (bila tamo pa znam) te zato što po tvom opisu mislim da si se poslodavcu već dokazala , te će te na osnovu toga "primiti" natrag, a ne na osnovu ugovora na neodređeno...
pozz

[spajalica]

svi mi mozemo govoriti ja bih ovako, a ja bi ovako i sl. zapravo je bitno sta vi odlucite kao obitelj. bilo je vec tama kada na drugo djete i zapravo uvijek neki trenutak nije povoljan.
sto se tice posla i ja ne mislim da se uz bebu rađa i kruh, ja sam nakon balerine, dala otkaz i presla na posao, koji je manje placen, manje stresan, i ispod mojih kvalifikacija. naprosto jer nam je to trebalo, meni i njoj, da se prilagodimo na odlazak na posao, koji mi neophodan da bi se rodio kruh. nakon prilagodbe nasla sam novi posao. sad sam na drugom radnom mjestu na kojem sam zadovoljnija nego na prvom na kojem sam dala otkaz. dakle kod mene nije poslodavac htio maknuti, iako sam bila na odredjeno. sama sam sebe maknula, jer ja taj posao u tom trenutku nisam mogla obavljati.
i kao sto anledo rece popricaj s poslodavcem. obavjesti ga os svojim palnovima i pitaj kakvi su njegovi planovi s tobom, jer kako sama kazes dobar si zaposlenik. pa u razgovoru nace te se negdje s zeljama i potrebama.
sretno u svakom slucaju

[Anemona]

Lijepo je to rečeno: uz bebu se rađa i kruh, ali, "rađa se kruh" recimo u smislu ljubavi,... ali ne u smislu egzistencije. Ako je nekome ugrožena egzistencija, time naravno i dječici, u slučaju da ostane bez posla, ne mogu prihvatiti razmišljanje: nema veze, sve će se posložiti. Vjerojatno i hoće, i daj Bože da bi svima bilo prekrasno i bajno, ali danas ipak ponekad moramo vagati između želje i stvarne mogućnosti. I da, mislim da je žena ipak više zaštičena Ugovorom na neodređeno, bez obzira što može dobiti otkaz po povratku nakon nekoliko dana (valjda 14), ali opet i za taj otkaz mora biti zakonski razlog, za koji se mora dokazati da postoji.
Isto tako, uvijek sam za dogovor s poslodavcem, ako je imalo normalan čovjek. Evo recimo moj primjer: saznala sam da sam trudna (klasika, negdje 5 tjedana), šeficu sam obavjestila odmah (mada nisam trebala), u 8. tjednu moram na bolovanje, dr. ne zna koliko, obavještavam direktora, koji je sasvim ok, čestita, veseli se, ali u mojoj službi se mora organizirati posao, a ja ne mogu raditi. Kolegica je poludila, vikala na mene,... Što sam ja mogla, trebala, na bolovanje sam morala - neplanirano. Što sad. Na kraju sam još 2-3 mjeseca dolazila svaki dan na sat dva na posao (što je i zakonski zabranjeno - jer sam bila na bolovanju) i još dugo telefonski rješavala probleme od kuće.
Ok. Situacija koma za poslodavca, ali isto tako neplanirana za mene. Što je u tom trenutku bilo pravednu? Što sam trebala učiniti ja? Što poslodavac?
Da napomenem, moj poslodavac mi je puno puta i sad nakon povratka stvarno pomogao, olakšao, izašao u susret, sve 5, i uvijek se s njim dogovorim, ali kolegica :/ . A opet ne krivim niti nju, ona se našla u "neobranom grožđu".

[Peterlin]

Ja bih ipak potpisala Ifigeniju u izjavi da se uz bebu rađa i kruh... Nije to figurativno, to se odnosi na MOTIVACIJU da za svoje dijete osiguramo najbolje. Najbolje za nas i najbolje za dijete NIJE nužno najbolje plaćen posao. Govorim to iz cipela vlastitog iskustva. Kad sam ustanovila da odgovoran posao na drugom kraju grada i dvoje djece jasličke dobi ne idu zajedno, odredila sam prioritete, našla si posao u blizini (koji nije ni blizu tako dobro plaćen) ali mi štedi 2-3 sata dnevno koje ne otkidam od usta i srca svoje djece.

Novci su se našli. Imamo koliko treba. A moj duševni mir, kao i sreća moje djece ne mjeri se novcem.

Daklem, ja bih isto glasala za dijete. Sretno!

[Anemona]

Peterlin je napisala:

Ja bih ipak potpisala Ifigeniju u izjavi da se uz bebu rađa i kruh... Nije to figurativno, to se odnosi na MOTIVACIJU da za svoje dijete osiguramo najbolje. Najbolje za nas i najbolje za dijete NIJE nužno najbolje plaćen posao. Govorim to iz cipela vlastitog iskustva. Kad sam ustanovila da odgovoran posao na drugom kraju grada i dvoje djece jasličke dobi ne idu zajedno, odredila sam prioritete, našla si posao u blizini (koji nije ni blizu tako dobro plaćen) ali mi štedi 2-3 sata dnevno koje ne otkidam od usta i srca svoje djece.

Novci su se našli. Imamo koliko treba. A moj duševni mir, kao i sreća moje djece ne mjeri se novcem.

Daklem, ja bih isto glasala za dijete. Sretno!

Ma i ja sam za bebu. I svakako se slažem za motivaciju, ali ponekad nije niti motivacija dovoljna. Mislim da je potrebno odvagnuti i najcrnji scenarij, i vidjeti da li se i onda sve može.
I ja iz svojeg iskustva mogu reči da radim na manje plaćenom poslu, jer sam tako odlučila. Ali ovaj posao mi nosi milijon "neplativih" prednosti. Radim 2 minute od kuće, u 15.02 sam doma svaki dan, svaki gablec sam doma, "spajamo duge vikende", ako je praznik, .... ma 100 prednosti koje novci ne mogu platiti, jer imam vremena za svoje dijete.
I ja ću se uskoro odlučiti na drugo, ali trenutno ne važem radi financija, mada nam novaca manjka i u velikim smo kreditima, opet znam da bismo i bez moje plaće, na kraju izgurali. Ali to se ne može reči za svakoga, nekome je svaka kuna presudna i ne mogu reči da se u svim slučajevima, uz svu motivaciju svijeta, uz bebu rađa i kruh, jer onda ne bi bilo siromaštva, ili siromašnima manjka motivacije?

[Pliska]

Neznam jeste li primjetili ali zadnjih se dana pootvaralo brdo sličnih topica. Izgleda da nas je sve ova kriza malo uplašila i natjerala na razmišljanje.

anima samo ti možeš odgovoriti na tvoje pitanje iz razloga što ti najbolje znaš kakva bi vam bila situacija da ostaneš bez posla, jel biš se mogla dogovoriti sa poslodavcem, kakve su tišanse, obzirom na stručnu spremu, da se zaposliš na neko drugo mjesto u slučaju otkaza. Sve su to jako bitne stvari. Budimo realni, prekrasno je imati bebice i čini nam se da nam ništa drugo ne treba ali nije baš tako. Režije uredno dolaze na naplatu, treba jesti, starije dijete isto ima svojih potreba.

Ako se "desi" trudnoča, čovjek se prilagodi, ali ako možeš birati onda si izvaži što ti je najbolja varijanta. I ja bi strašno željela još jedno ali iako moj posao nije upitan, jest stambeno pitanje koje se neće tako lako riješiti. Zato odgađam i nadam se da ću za koju godinu i dalje imati želju za još jednom bebom i da ću si moć dozvoliti

[točkalica]

[

quote="Pliska"]Neznam jeste li primjetili ali zadnjih se dana pootvaralo brdo sličnih topica. Izgleda da nas je sve ova kriza malo uplašila i natjerala na razmišljanje.

eto baš otvaram temu i pomislim na to i vidim tvoj komentar. hehe
da grozno je da čovjek ne može imati bebu kad osjeti želju, bez toliko vaganja i razmišljanja hoće li moći prehraniti obitelj. i onda se žale na natalite t, želje postoje ali mogućnosti su mnogima nažalost ograničene.[/quote]

[Pliska]

Baš tako točkalice! Mene to strašno ljuti i tužna sam i jadna zbog toga. Pogotovo kad nakon cijelog mjeseca što si djecu vidim na kapaljku, živaca što izgubim na poslu, km i km vožnje, kad dobijem plaću i poplačam sve obaveze, dođe mi da se rasplačem I sve je gore i gore...

[@n@]

...Draga, ako te žele uzet će te natrag.

Ako te ZASLUŽUJU uzet će te natrag!

[anima]

Drago mi je da sam otvorila ovaj topic, izbacila sam iz sebe što mislim, s nekim podijelila dilemu, i priznajem da mi je lakše, hvala svima na super postovima