Citiraj MirelaM prvotno napisa
Hvala prije svega na savjetima.

Ali sada trenutno valjda od straha niti ne želim novu trudnoću, nemoj te me krivo shvatiti nije da ne želim biti mama (to najviše na svijetu želim) ali bojim se novog spontanog ne znam kako bi to ponovo podnjela.


Primjetila sam da kad čujem da neko čeka bebicu postanem ljubomorna, pa tužna i ne znam zašto ali postavljam uvijek isto pitanje: Jeli sve u redu s trudnoćom??? (užas) ali jednostavno to radim. Glupo!!! Zar ne??
Pa ne moraju imati svi probleme kao ja, ali situacija je za sada takva i možda zato i izbjegavam pitanja okoline i MM kada ćemo pokušati ponovo.

Moj zaključak je da me je strah pokušati ponovo da se oped nebi ono najgore ponovilo (što ne mora biti tako, ali). :?
Mirela, ja sam nakon 8,5 tjedana trudnoće imala spontani. Ne znam kako sam ga preživjela (i fizički i mentalno). Ginić mi je tada rekao da mi savjetuje min. 4 do 6 mjeseci "odmora". 4 mjeseca nisam mogla pogledati niti jedno dijete, nisam mogla pričati o trudnoći, nisam mogla ništa što je imalo veze sa djecom. Nakon 4 mjeseca, ja sam "ozdravila". Svijet je za mene napokon počeo funkcionirati. Riješila sam se one pregoleme tuge. Ostala je tuga, ali...naučila sam s tim živjeti. Za 6 mjeseci od spontanog sam stvarno bila spremna za akciju. Na kraju " akcija" se desila cca 9 mjeseci od spontanog. I danas, rezultat te akcije mi je u potpisu....