Nasilje ili nešto drugo?

[nana]

Jučer sam bila na roditeljskom sastanku, na kojem sam saznala da je jedna curica iz Tarinog razreda zaradila hrpu modrica po nogama, i to onaj dan kada je bio štrajk, negdje oko užine su je par djece iz razreda počeli škakljati na hodniku, zadirkivati i udarati nogama . Mama djevojčice nam je pokazala sliku na mobitelu tih masnica, blago rečeno ostala sam zapanjena. Prva misao bila mi je gdje je bila učiteljica u to vrijeme, zar nitko nije primjetio da se curicu udara, i zar stvarno djeca u toj dobi 7,5 ili 8 godina) na taj način pokazuju agresiju.
Na sastanak je jučer trebala doći i pedagogica ali je imala "neodgodiv sastanak", pa smo mi roditelji zatražili da ponovno sazove razrednica sastanak uz pristustvo pedagogice.
Još uvijek sam pod dojmom, sutra sa takvim modricama može i moje dijete doći doma, a razrednici su na neki način ruke vezane, ona se opravdava i kaže da će pojedinci koji pokazuju agresiju imati razgovor kod pedagogice a onda će morati obaviti testiranja nekakva. I dali je to onda rješenje problema? :/

[no@]

nije problem u pojedincima koji pokazuju agresiju (uvijek će ih biti u određenoj mjeri, i uvijek će biti pojedinačnih nasilničkih incidenata bez obzira što se sve poduzelo i koliko je škola sigurna i kvalitetna) već u tome što je i tebi odmah palo na pamet: zašto su djeca bila sama? gdje je bio dežurni učitelj/ica?
ne znam može li vam na to dati odgovor pedagogica?! možda ravnatelj!?

inače, po meni to nije tema za RS, osim ako su takvi incidenti učestali/svakodnevni. no, očito majka izudarane djevojčice nije prije RS dobila odgovore na pitanja koja ju opravdano muče

[Peterlin]

Eh, OVO je razlog zašto su moja djeca čamila doma onaj četvrtak kad je štrajk kakti bio okončan...

Inače, i u dežurstvima ponekad zna biti problem kad se miješaju različite generacije. Kod nas toga nema u nekoj većoj mjeri (mala je škola) ali dogodi se.

Ja bih to i te kako smatrala nasiljem (čim djetetu druga djeca rade nešto što ono ne želi) i digla bih galamu...

No, ovaj period "bezvlašća" (tj. taj dan kad je po školama stvarno bilo svakako...) je izolirani slučaj. Trebalo bi vidjeti da li se to i inače događa, a ako da, utvrditi uzroke...

Mhm, lako je ovako na forumu. U svakodnevnom životu djeca su nam u školi izložena koječemu, učitelji ne mogu (niti trebaju) svakog trenutka biti s njima (iako u našoj školi u početnim razredima jesu) ali treba RODITELJE educirati što je to i kako zauzdati nasilje među djecom. Učitelji u školi odrade jedan dio (i oni trebaju edukaciju), ali malo to vrijedi ako i doma djeca ne dobiju isti sustav vrijednosti - što je dozvoljeno, a što se ne smije. Vršnjačko nasilje nije novost (sjećam se ja kak je meni bilo prije 40 godina kad me bagra našopala snijegom, a nigdje nikoga da me zaštiti... i to nije jedini primjer) ali nije to stvar na koju bi trebalo olako gledati.

Ovo je zaista pitanje za stručnu službu i nikako nemojte dopustiti da se na ovo "zaboravi" zbog hitnih sastanaka ili nedostatka odgovarajućeg kadra. Sretno!

[Peterlin]

Gledam svoj post i nekako mi se ne sviđa ton. Nije mi bila namjera braniti školu, imaju oni i te kako veliku odgovornost u ovom slučaju. Učiteljica je valjda štrajkala... Takav je bio dan.

Daklem, dopuna:

SVI - škola u prvom redu (učitelji, stručna služba, ravnatelj) a onda i roditelji trebali bi učiniti sve što se može da se djeca zaštite od nasilja vršnjaka i starije djece.

Nije to lako, ali jedino ako svi zajedno budemo puhali u isti rog, poticali poželjno ponašanje i sankcionirali one koji se ne ponašaju kako treba, možemo se nadati nečem boljem.

[nana]

Sve polazi od kućnog odgoja, to se slažem. Taj dan je razrednica bila u školi, bez obzira na štrajk, ali događaj se desio kada je ona otišla doma i sada ne znam detalje, da li je bila popodnevna učiteljica s njima, pretpostavljam da je jer je u našoj školi na dan štrajka bilo organizrano da djeca mogu biti u školi taj dan.
Ma, naravno da takvo nešto ne treba pustiti, roditelji djevojčice su ogorčeni, ljuti i čak spominju tužbu protiv škole i slične stvari, razumijem ih potpuno, teško je jako kada se to desi tvom djetetu..

[camel]

evo i mene.
jučer je MM po našu kćer došao u školu, a ona sjedi u učionici i plače, a učiteljica iz boravka sjedi za svojim stolom i nešto čita ili radi, ne znam sad i uopće ne obraća pažnju na nju.

MM je pokupio dijete i učiteljica je odmah za njima izišla van i rekla da se naše dijete posvađalo s jednom curicom, ali da nije ništa ozbiljno.

tek kod kuće razgovarajući o tom događaju od srne (uz puno izvlačenja) saznajemo sljedeće: tri-četiri curice iz razreda baš je ne vole, te je često znaju ignorirati, govoriti joj nek se makne, šaptati i smijati se kad je ona u blizini, sa smješkom joj se izrugivati imenu...

jučer kad je srna otišla u WC piškiti te curice su došle za njom i na silu otvorile vrata WC-a. (to su se unaprijed dogovorile i pratile su kad će srna na WC). to je bilo pod odmorom i kad se srna vratila u učionicu, u učionici je bila njena učiteljica (ne iz boravka), ali joj srna ništa nije rekla. kad sam je pitala zašto, rekla mi je da im je odlučila oprostiti.

nakon toga, u boravku se nešto šalila s jednom djevojčicom iz razreda te je ova s još dvojicom dječaka počela loviti srnu s ciljem da joj svuku hlače. srna se branila i pri tome šakom udarila tu djevojčicu u usnu. tada su se uključile one (popularne) curice i verbalno je počele napadati, govoreći joj - više se nikada nećemo s tobom igrati, ti nisi naša prijateljica i još koješta...

srna se tada slomila, počela plakati i kaže da je toj drugoj curici rekla neke ružne stvari (navodno joj je rekla glupačo).

osim toga problem je i što se neke druge curice iz razreda, koje se inače najnormalnije druže sa srnom, u društvu tih curica ne žele družiti s njom.

ja sam jutros otišla u školu i učiteljicu izvijestila o tim događajima. mislila sam odmah ujutro otići i do pedagogice i ravnatelja, ali kako je učiteljica rekla da će ona to riješiti i neka se ne brinem ja sam to prolongirala.

još ću danas otići razgovarati i s učiteljicom iz boravka. ona nije bila prisutna tom događaju, jer je morala otpratiti do izlaza djecu koja su ranije odlazila doma, ali bih svakako željela čuti razlog njezine nezainteresiranosti.

e sad, treba mi pomoć, savjet, tuđe iskustvo...

kako pomoći svom djetetu da ne bude žrtva?

(moram li napisati da sam očajna, tužna, šokirana... i potpuno shrvana. kad god pomislim na to plače mi se.)

[sandam]

ajme camel, grozno zao mi je i srne i tebe. ne znam sto pametno da ti kazem osim da iskreno suosjecam s vama.

mislim da si dobro postupila i da pricekas da vidis sto ce napraviti uciteljica. pitaj je samo da li je razgovarala s kolegicom uciteljicom iz boravka i njoj skrenula pozornost na nasilje koje cine prema tvojoj srni.

nadam se da ce se uciteljica ozbiljno pozabaviti ovim nemilim dozivljajem i pomoci srni da joj sto prije dodju radosnija vremena.

[NanoiBeba]

ajme, camel, meni je to teško i čitati. Drži se i pričaekaj učiteljicu, a ako ne onda moraš nekako djeovati.

Kako mene užasavaju te stvari.

[sandam]

sad sam ponovo procitala tvoj post i vidim da ces sama ici razgovarati s uciteljicom boravkasicom. ja, na srecu, nemam takvo iskustvo. ovo koje imam je u puno blazem obliku.
mojoj se lari neka djeca rugaju, ali druga se s njom rado igraju pa je to puno lakse hendlati.

da sam na tvom mjestu postupila bih kao i ti. mozda bih probala ojacati veze s tim djevojcicama koje se inace igraju sa srnom samo ne pred ovim drugima, tako da ih pozovem i doma k nama na igranje. mozda bih i porazgovarala s njima o tome zasto je tesko igrati se sa srnom pred ovim drugim djevojcicama. pitala bih uciteljicu moze li ona nekako podrzati ove djevojcice koje se inace igraju sa srnom da se s njom igraju i u skoli.

jednom sam svjedocila kad se moja lara htjela igrati s tri djevojcice iz njenog razreda u parku. one su prosle pokraj lare kao da je ne poznaju, kako je rekla lara "kao da ne postojim". meni je bilo zao mog djeteta i samo sam joj rekla da idemo doma. navecer se spremala za skolu i trazila je i neke slatkise da ponese za marendicu. nasle smo veliku vrecicu slanih stapica. ona je iskomentirala kako ce je te tri curice sigurno traziti da im dade stapice a ona im nece dati. ja sam je savjetovala da im dade, ali da ih podsjesti kako su je jucer u parku ignorirale. to je i ucinila i rekla mi je da su se postidjele. nakon toga je nisu vise ignorirale.

[yaya]

Baš mi je tužno čitati kako nekad djeca stvarno znaju biti okrutna...Iskreno mi se srce stislo na situacije koje su proživjela vaša djeca...Zašto do toga dolazi??? Otkud ta neka želja da se bude glavni u društvu i to na način ugnjetavanja i ponižavanja ili ignoriranja drugog...iskreno se nadam da moje dijete neće biti "žrtva" ali niti onaj koji traži žrtve kako bi preko njih veličala sebe...

[cvijeta73]

Baš mi je tužno čitati kako nekad djeca stvarno znaju biti okrutna...Iskreno mi se srce stislo na situacije koje su proživjela vaša djeca...Zašto do toga dolazi??? Otkud ta neka želja da se bude glavni u društvu i to na način ugnjetavanja i ponižavanja ili ignoriranja drugog...iskreno se nadam da moje dijete neće biti "žrtva" ali niti onaj koji traži žrtve kako bi preko njih veličala sebe...

joj yaya, potpis veliki.

[sunnyapril1]

s obijesnim maltretiranjem kao pojavom se borim već nekih 10-ak ( :shock: ) godina

kako se borim?
objašnjavanjem doma da se nasilje treba ignorirati, a ukoliko se ponovi prijaviti

što je rezultat?
isti likovi bi i dalje maltretirali moje dijete da nismo preselili . s obzirom da je moje dijete djelomično drugačije od strane učitelja mi se prv stave na stol njegove mane, te da minoriziraju neke stvari tipa-bace mu torbu u wc - pa tko mu je kriv zašto ju je držao na hodniku. trebale su mi gdine da skužim da je to samo obrambeni mehanizam za njihovo neznanje i nemoć
stvar se djelomično smirila kad sam nakon jednog izgreda tražila da s e postupi prema protokolu o nasilju (hvala svim forumima svijeta)
dijete mi je depresivno, ne samo zbog toga, ali to svakako nije pomoglo
mislim da dijete treba naučiti da traži pomoć, upozoriti što se može dogoditi - jednom su mu naravno čak i prijetilida će ga istući ako ih prijavi- i đonom po učiteljici i do ravnatelja-pri tom nikako ne mislim biti bezobrazan - nego tražiti konkretne korake i dati termoine z anjohovu realizaciju
nikada se ene sukobljavati s roditeljima djce koja su bila u sukobu
naša škola je škola bez nasilja-po unicefu-moš mislit
camel-rekla bih da se ovo već više puta događalo, priupitaj ju

[camel]

još ću danas otići razgovarati i s učiteljicom iz boravka. ona nije bila prisutna tom događaju, jer je morala otpratiti do izlaza djecu koja su ranije odlazila doma, ali bih svakako željela čuti razlog njezine nezainteresiranosti.

bila sam u školi i razgovarala s učiteljicom. ona kaže da je pri njenom povratku u učionicu sukob bio gotov i ona je provjeravajući s djecom što se dogodilo utvrdila sve ono što je i srna rekla, ali kako nije znala za već ranije nasilje smatrala je da je to izoliran događaj te da je razriješen.

inače, istaknula je da imaju dvije curice koje su kao najbolje prijateljice (jer i njihove mame su to) te da su često sklone zadirkivanju i ruganju, ali ne samo mog djeteta već i ostale djece.

učiteljica će ubuduće obratiti više pažnje te ćemo tijekom idućih tjedana vidjeti ponavlja li se to.

uz to je baš bila iznenađena time što sam joj rekla jer ona baš ima dojam da je srna omiljena i da je djeca vole.

vidjet ću što i kako dalje.
u svakom slučaju ne mislim sama ništa rješavati s roditeljima. ako se ovo bude ponavljalo zatražit ću od stručne službe škole poduzimanje potrebnih mjera što uključuje i razgovore s roditeljima te djece.

camel-rekla bih da se ovo već više puta događalo, priupitaj ju

mislim da si u pravu. jer mi o ovome ne bi ništa znali da MM nije malo ranije došao po nju. a kad sam je ja pitala kako je bilo u školi ona mi je odgovorila kao i svaki dan - bilo je super. tek kad sam je pitala što se dogodilo da je plakala, malo pomalo uz puno mog propitivanja ispričala nam je ovo.

[Vishnja]

Uh, kakva grozna situcaija. camel, odlicno sto si reagovala. Bas me zanima kako ce se situacija dalje odvijati...Mislim da je to jedini nacin - hrabriti svoje dete da prica i tesiti ga, a u skoli reagovati sto pre...
I mi odnedavno imamo slican problem, ali sa dve devojcice u dvoristu iza zgrade. One su se citavo leto lepo igrale sa mojim devojcicama. Krajem raspusta odnosi su se malo promenili- sa odmora su se vratile druge dve male komsinice koje se isto lepo druze sa mojima, i njih cetiri su pocele da provode vise vremena zajedno. No, izmedju "novih' i "starih' prijateljica moje dece postoji nekakav rivalitet od ranije i "stare" prijateljice su pocele da ubedjuju moju decu kako su ove lose, kako lazu, kako ne treba da se druze sa njima. Ivana je par dana bila na mukama, pokusavajuci da pomiri zavadjene strane, a onda su je stare prijateljice grubo odbacile, bezeci od nje i sestre, rugajuci im se, a jednom prilikom cak i gadjajuci ih zirevima u glavu. :shock:
Situacija je manje-vise ista i dalje. Ja inace imam princip da se ne mesam u decije svadje, ali grubosti ne dopustam. Savetovala sam deci da se sklone od njih, da ignorisu ruganje, a ako ne mogu da se sklone da vrate ako ove krenu stapom ili zirevima (kao sto su upravo danas prema jednoj trecoj devojcici).
To je na zalost protiv mojih ubedjenja, ali kako drugacije nauciti decu da se odbrane u situaciji kad nema odraslih u blizini? Ili da, mozda, ( i to mi je palo na pamet), ponovo krenem da sedim dole dok se one igraju?

[sunnyapril1]

uglavnom, mene živo zanima zašto smo mi samo promatrači, zašto se ne reagira više proaktivno

npr i na forumu, o temi jel su bolja kolica ova ili ona ili jel bolja robica iz hm ili c&a postova kolko hoćeš, ali nasilje-vjerojatno samo pročitamo, uzdahnemo i duboko potisnemo u mozak uz fala bogu da se to mom djetetu ne događa
a uopće nismo sigurno da li se događa ili ne

ja se užasnem svaki puta, nikako ne mogu shvatiti takve tipove, naime uvijek ih je bilo - sjećam se lika iz oš kojem je bio gušt muhi čupati noge da svi vrištimo od užasa
kako to nastaje?

gledam neki dan na roditeljskom-dječak bio upozoren zbog telefoniranja pod nastavom, mama rekla da da i blebeće cijeli roditeljski s ovom kraj sebe - pa šta da napravi taj profesor-da izbaci i nju i maloga ili da se sebi hitno nađe drugi posao?!

i za kraj http://www.jutarnji.hr/crna_kronika/...,18,,176751.jl

malo sam možda van teme, ali fakat se izbezumljujem od tog

[Kapric]

O nasilju medju djevojcicama, toplo preporucam knjigu Rachel Simmons "Odd Girl Out: The Hidden Culture of Aggression in Girls"

[Peterlin]

Ovdje sam nešto našla:

http://www.ti-si-sunce.hr/nasilje-medu-djecom/

Inače, i iz vlastitog školovanja sjećam se takvih situacija, ali nekako mi se čini da razina agresije raste. U "moje vrijeme" sve se svodilo na "ne možeš se igrati s nama jer nemaš Barbiku", na šopanje snijegom i slično, a danas (je li to utjecaj televizije ili načina života, nemam pojma) je agresija dosegla opasnu razinu. Ili se to meni tako čini iz cipela roditelja???

Moj stariji bio je tjednima zlostavljan od strane dječaka iz razreda, isto tako nije ništa govorio, a tek kad su druga djeca rekla meni i učiteljici, stvar se počela raspetljavati. Primijetili smo da se nešto događa, ali nismo iz njega mogli izvući razloge... Danas, godinu-dvije kasnije, taj dječak je prerastao agresivnu fazu i sad se želi družiti s mojim sinom, ali ovaj za to ne želi ni čuti. Na njegovom mjestu i ja bih isto tako...

Što se tiče pak mlađega sina, za njega moram dobro paziti da se ne pridruži zlostavljačkom klanu jer to je ekipa koja ga zanima. Otpao mi je jezik od tupljenja, ali u glavu nisu prodrle moje riječi nego tučnjava na nogometu. Sad je ok, nakon što je iskusio kako stvari izgledaju iz cipela žrtve. Okanio se društva i shvatio rečenicu "Tko se mača laća... i tako dalje."

Malo je roditelja koji na ovaj ili onaj način ne iskuse problem nasilja u školi. Postupak ovisi o konkretnoj situaciji, a to je i te kako tema za roditeljski (iako se roditelji djece-zlostavljača tamo rijetko ukazuju) jer tamo lako možemo naći istomišljenike.

[Pegasus]

Kao i svi vi, tako se i ja do kosti zgozim nad bilo kojim primjerom nasilja, ali ipak me najviše rastuži kada su sudionici tog nasilja mala djeca, jer zaista počinju sve ranije. Mom nećaku su već u drugom osnovne klinci počeli vikati "Bosanđeros!" i izbjegavati ga samo zato što je rekao da je školske praznike proveo u Bosni (inače, po govoru, imenu i prezimenu vjerojatno nikada nikome nije palo na pamet da bi dijete ikako moglo imati veze s Bosnom).

Moja pokćerka se preporodila otkad je počela ova školska godina jer je krenula u srednju školu i to onu koju je najviše željela a kako imaju samo jedan razred od 29 učenika koji su svi na neki način isti, vidim da je jako zadovoljna i vjerujem da se sada neće događati neke neugodne stvari kao u osnovnoj školi.
MNogi se naljute kada neke stvari izgovorim ali ponekad je bolje čuti istinu i zamisliti se nego slušati laži i praviti se da problemi ne postoje; nemaju svi nasilnici problema u obitelji, mnogi su jednostavno RAZMAŽENI i stalno traže PAŽNJU. Najgora stvar mi je kada se netko požali da mu kontinuirano zlostavljaju dijete, a razrednik/ica kaže "ma znate, morate i vi shvatiti to dijete, ima problema u obitelji...." Pa neka mu pomognu stručne osobe i objasne da svoje frustracije ne može liječiti nasiljem! I druga djeca su iz razvedenih obitelji, ili su rano izgubili oca ili majku, pa nikoga ne maltretiraju!
Isto tako me živcira kada se nasilniku gleda kroz prste jer mu nastavnik/ica poznaje roditelje a samo dijete je maza i ulizicaprema nastavnicima. To su najgore situacije jer je vrlo teško uvjeriti okolinu da to dijete zbilja drugima stvara velike probleme. Takva je bila situacija kod nas i dva tri puta kada sam se požalila čak i ravnatelju, maltene su mi rekli da izmišljam (kao: Gospođo, molim vas, pa to su samo djeca, sutra će ih proći....Možda ste samo malo subjektivni...). Na kraju kada je došla ekskurzija i razdoblje naklon nje, kada je dijete u osmom razredu otvoreno počelo pokazivati svoje lice jer je vidjelo da mu nitko neće ništa (oni bi je pozvali na razgovor, pita li je "Jesi li ti to i to?" a ona bi negirala, i oni bi joj povjerovali i nakon N-te prijave N-tog roditelja :? ) nastavnici su se prenerazili i počeli nam vjerovati, ali bilo je prekasno, samo su napravili kaos jer je na svaku pritužbu djetetova majka odgovarala "Pa šta je moje dijete najgore u školi? Govorite o njemu kao da je neki mafijaš! Skinite nam se više i ostavite nas na miru!" i amen.

POUKA: Ovog ljeta to je isto dijete (14. g.) svaki dan po cijele dane i noći bilo vani, nekoliko puta ga je policija pijanog odvodila u postaju i zvala roditelje koji su sad počeli i na policiju vikati i ne znam hoće li im ikada itko uspijeti objasniti da takvim popuštanjem uništavaju svoje dijete....

Meni je samo drago da mi više nemamo posla s njima... ali jako mi je žao tog djeteta. Najiskrenije. Cijela okolina mu je napravila groznu medvjeđu uslugu.

[Pegasus]

Kao i svi vi, tako se i ja do kosti zgrozim nad bilo kojim primjerom nasilja, ali ipak me najviše rastuži kada su sudionici tog nasilja mala djeca, jer zaista počinju sve ranije. Mom nećaku su već u drugom osnovne klinci počeli vikati "Bosanđeros!" i izbjegavati ga samo zato što je rekao da je školske praznike proveo u Bosni (inače, po govoru, imenu i prezimenu vjerojatno nikada nikome nije palo na pamet da bi dijete ikako moglo imati veze s Bosnom).

Moja pokćerka se preporodila otkad je počela ova školska godina jer je krenula u srednju školu i to onu koju je najviše željela a kako imaju samo jedan razred od 29 učenika koji su svi na neki način isti, vidim da je jako zadovoljna i vjerujem da se sada neće događati neke neugodne stvari kao u osnovnoj školi.
MNogi se naljute kada neke stvari izgovorim ali ponekad je bolje čuti istinu i zamisliti se nego slušati laži i praviti se da problemi ne postoje; nemaju svi nasilnici problema u obitelji, mnogi su jednostavno RAZMAŽENI i stalno traže PAŽNJU. Najgora stvar mi je kada se netko požali da mu kontinuirano zlostavljaju dijete, a razrednik/ica kaže "ma znate, morate i vi shvatiti to dijete, ima problema u obitelji...." Pa neka mu pomognu stručne osobe i objasne da svoje frustracije ne može liječiti nasiljem! I druga djeca su iz razvedenih obitelji, ili su rano izgubili oca ili majku, pa nikoga ne maltretiraju!
Isto tako me živcira kada se nasilniku gleda kroz prste jer mu nastavnik/ica poznaje roditelje a samo dijete je maza i ulizicaprema nastavnicima. To su najgore situacije jer je vrlo teško uvjeriti okolinu da to dijete zbilja drugima stvara velike probleme. Takva je bila situacija kod nas i dva tri puta kada sam se požalila čak i ravnatelju, maltene su mi rekli da izmišljam (kao: Gospođo, molim vas, pa to su samo djeca, sutra će ih proći....Možda ste samo malo subjektivni...). Na kraju kada je došla ekskurzija i razdoblje naklon nje, kada je dijete u osmom razredu otvoreno počelo pokazivati svoje lice jer je vidjelo da mu nitko neće ništa (oni bi je pozvali na razgovor, pita li je "Jesi li ti to i to?" a ona bi negirala, i oni bi joj povjerovali i nakon N-te prijave N-tog roditelja :? ) nastavnici su se prenerazili i počeli nam vjerovati, ali bilo je prekasno, samo su napravili kaos jer je na svaku pritužbu djetetova majka odgovarala "Pa šta je moje dijete najgore u školi? Govorite o njemu kao da je neki mafijaš! Skinite nam se više i ostavite nas na miru!" i amen.

POUKA: Ovog ljeta to je isto dijete (14. g.) svaki dan po cijele dane i noći bilo vani, nekoliko puta ga je policija pijanog odvodila u postaju i zvala roditelje koji su sad počeli i na policiju vikati i ne znam hoće li im ikada itko uspijeti objasniti da takvim popuštanjem uništavaju svoje dijete....

Meni je samo drago da mi više nemamo posla s njima... ali jako mi je žao tog djeteta. Najiskrenije. Cijela okolina mu je napravila groznu medvjeđu uslugu.

[Pegasus]

Ups, kako da obrišem jedan post?

[princezica]

Ja sam se jucer našla u dilemi kako postupiti,prijatelj mog sina svakodnevno ucjenjuje njihovog zajednickog prijatelja,ne nasiljem nego prijetnjom da mu nece biti prijatelj ako mu ne kupi slatkiše.Ako kaže da nema novaca prekopa mu torbu i uzme novac.Mali ne želi reci roditeljima kaže da to nije ništa strašno,da on nekad i sam kupi bez nagovora.

[koryanshea]

princezica mislim da roditelji to moraju znati - i jednog i drugog djecaka.

[princezica]

To su strašno neugodne situacije,rekla sam mami od djecaka koji ucjenjuje,pošto nju poznajem i djeca nam se druže godinama.Bilo mi je grozno,dva sat sam ju kretala nazvat pa nisam znala kako to uopce ispricat.Roditelje od drugog djecaka sam upoznala ali ne dovoljno,bojim se da me krivo ne shvate.

[mamaS]

Nasilja u skolama ima svakodnevno, a cini mi se da nema niti prave volje a niti znanja i programa da se to sprijeci.

Na vratima nase skole stoji natpis: Mjesto nulte tolerancije na nasilje a u stvarnosti...

prosli tjedan su se decki u nasem razredu malo zaigrali (kao sto to uvijek cine) i jedan je zavrsio s sancungovim ovratnikom. Tragedija je da je u sukobu pala i jedna djevojcica kao kolateralna zrtva i nabila trticu (navodno nije mogla dignuti noge dok je lezala na podu)...

Reakcije NEMA. Ja sam uplatila osiguranje i nadam se najboiljem. Vec sam spominjala i djecijeg pravobranitelja ali nemam istomisljenika pa mogu ili seliti u drugu skolu ili trpiti...a sve skupa vec traje 3. godinu. U 1. razredu su se igrali cipelarenja itd.