Jao marti_sk ovo je zbilja jako teško pitanje prepuno dilema. U ovakvom slučaju, mi bi se definitivno odlučili za anonimnog donora. Razlog je taj što smo i ja i muž jako emotivne osobe. Ja se jako vežem uz sve ljude koji su mi važni u životu, pa tako i uz djevere. Muž ima dva brata koja obožavam kao da su i moji, za njih bi učinila sve, ali ni jednog od njih ne mogu zamisliti kao biološkog oca mog djeteta. Ja bih ipak voljela da naše dijete bude samo naše, moje i muževo. Njegova braća nisu oženjeni i jedva čekaju da konačno dobiju nečaka ili nečakinju, već se hvale koji će biti bolji stric. Ne mogu ni zamisliti kakav bi kaos u obitelji nastao da im je jedan otac... Nije lako znati da imaš dijete za koje se ne smiješ brinuti, koje te ne smije zvati tata... A jako ga voliš... Možda bi mu jednom poželio reći cijelu istinu, nikad ne znaš što život nosi, a onda bi tek nastao problem.
S druge strane moj muž bi bio jako povrijeđen živeći sa spoznajom da nam je brat morao dati nešto što je trebao on, da nije dovoljno sposoban da ispuni svoju dužnost... Kad tad bi došlo do razdora, bili bi jako povrijeđeni i muž i brat i dijete i bratova buduća obitelj... Vjeruj mi, sve tajne se doznaju ako ih zna više ljudi, dovoljno je da se netko emocionalno slomi, malo više popije...
Radi ovoga svega i budućeg mira u kući, u braku, u obitelji i u duši, mi bi išli na anonimnog donora i vjerojatno nitko ne bi znao. Na taj način bi naša beba bila samo naša, njegova braća će biti najbolji stričevi na svijetu, ali tata i mama ćemo biti samo nas dvoje i nitko više.
Nadam se da s ovim nisam nikoga povrijedila, ovo je samo moje osobno mišljenje i što god odlučili želim ti svu sreću svijeta.