Sad me pjesmica podsjetila. Moja nećakinja je vrlo rano progovorila i znala je jako puno ogromnih pjesmica. Jedna je išla:
U mojega zekana,
Šapica je mekana,
Uho mu je dugačko,
Srce mu je junačko,
Ej, ti zeko brkati,
Znaš li brke frkati?
A tvoj repić kurtasti,
Zar ti neče narasti?
Ma i bio kusorep
Ti si meni ipak lijep.
Tako je išla naša verzija, original je možda drugačiji.
A njezina verzija:
......
.....
Ej, ti zeko bukati
Znaš li buke fukati
.....
.....
Mai bio kusojeb
Ti si meni ipak jep.
Od onda je to ostala pjesmica o zečiću kusojebu.